data-nosnippet>
Hrvatska i zaboravljena istina rata: Šta bi bilo da Armija RBiH nije pružila otpor?
Piše: Redakcija | 14. juli 2025.
Dok hrvatski ministar vanjskih i evropskih poslova Gordan Grlić Radman u Dubrovniku govori o „ključnoj i često zanemarenoj ulozi“ Hrvatske u pružanju pomoći Bošnjacima tokom rata u Bosni i Hercegovini, ostaje otvoreno pitanje koje hrvatska politika nikada nije pokušala ozbiljno postaviti, a još manje – odgovoriti:
Šta bi se desilo sa Republikom Hrvatskom da težište rata nije prebačeno u Bosnu i Hercegovinu? Šta bi bilo da Armija RBiH nije stala na crtu Miloševićevim i Karadžićevim snagama?
Konzularna pomoć – istina ili dimna zavjesa?
Grlić Radman je, govoreći na panelu povodom 30. godišnjice potpisivanja Splitske deklaracije, podsjetio da je Hrvatska 1992. godine Bošnjacima, tada još zvanim Muslimanima, pružala konzularnu pomoć.
„U ljeto te godine svim diplomatsko-konzularnim predstavništvima Republike Hrvatske upućen je naputak temeljem sporazuma između predsjednika Tuđmana i predsjednika Izetbegovića. Hrvatska je tada otvorila svoja vrata Bošnjacima,“ rekao je Radman.
Ovo isticanje humanitarnog aspekta hrvatske politike 1992. godine u potpunom je kontrastu s presudama Haškog tribunala, koje su dokumentovale udruženi zločinački poduhvat i etničko čišćenje Bošnjaka sa prostora Herceg-Bosne – pod političkim i vojnim pokroviteljstvom tadašnjeg predsjednika Franje Tuđmana.
Historija koju Haški sud pamti, ali Zagreb želi zaboraviti
Presude Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju jasno su utvrdile da je postojala organizovana politika usmjerena ka podjeli Bosne i Hercegovine i stvaranju „hrvatskog entiteta“ unutar nje, što je podrazumijevalo nasilno protjerivanje i ubijanje bošnjačkog stanovništva.
Upravo je Franjo Tuđman, kojeg današnja hrvatska politika glorifikuje kao državnika, osuđen u presudama kao ključni arhitekta te politike. Današnja hrvatska vlast, predvođena Plenkovićem i Grlić Radmanom, nikada nije prihvatila te činjenice, a još manje uputila izvinjenje žrtvama.
Armija RBiH – štit Hrvatske?
I dok se pažnja javnosti u Hrvatskoj nastoji preusmjeriti na diplomatske naputke i pomoć u izdavanju dokumenata, zaboravlja se ključna historijska činjenica: Armija Republike Bosne i Hercegovine je bila ta koja je, gotovo bez međunarodne vojne pomoći, zadržala ogroman pritisak Vojske Republike Srpske i JNA, čime je de facto zaštitila i Hrvatsku od nastavka agresije iz pravca istoka.
Da se sav vojni potencijal koji je razarao BiH usmjerio prema Hrvatskoj, da nije bilo bošnjačkog otpora, da nije bilo prebacivanja fokusa rata na BiH – bi li danas bilo Republike Hrvatske u njenim sadašnjim granicama?
To je pitanje koje ni jedan hrvatski zvaničnik nije imao hrabrosti javno postaviti, iako je odgovor svima poznat.
Zaključak
Uspostavljanje diplomatske pomoći i izdavanje dokumenata 1992. godine svakako jeste jedan čin solidarnosti. Međutim, kad se pokušava koristiti kao alibi za ratne zločine, etničko čišćenje i pokušaj podjele BiH, tada to nije čin humanosti, već pokušaj revizije istorije.
Ako hrvatska politika želi iskreno govoriti o ulozi Hrvatske u ratu u BiH, onda mora priznati sve strane medalje: i Split i Ahmiće, i pomoć i logore, i prijateljstvo i izdaju. U suprotnom, ostaje da historiju pišu sudovi – a ne govornice sa svečanim panelima.
