Dragan Bursać, književnik i kolumnista iz Banje Luke, na društvenim mrežama podijelio je jednu od svojih priča, koju prenosimo u nastavku:
„Skloni taj telefon od mene! Nemoj me fotografisati! Znam je decenijama. I ovaj Ramazan je ispostila. Tiho i neprimjetno. Nevidljiva ona u odabranom mjesecu. I post joj je nevidljiv, a opet uzvišeniji od svakog drugog.
Ne govori, ne uzdiše naglas prizivajući Pejgambera da je drugi čuju. Sama, sklonjena, na silu odvojena od prirodnog toka života, ona se u sebi, a pred svijetom i po svijetu, priprema za Bajram.
De, što se skrivaš, lijepa si – najljepša zauvijek – nije to moje, nije to samo moja misao, spetljah se. A jeste, najljepša je djevojka bila i kada se zacrvenjela i kada je prkosno skratila prvu kosu u inat zlobnim vršnjacima, koji su je pitali šta su to Ramazan i Bajram, govoreći da toga nema i da ide sa svojima.
Najljepša je bila i dok je stasavala u mladu ženu, pa mi govorila kako joj ništa nije teško, nego da ljudi sami sebi otežavaju život. Ljubav nije pokazivala razbacujući je na sve strane. Čuvala ju je za gladne kučiće i mačiće. Ulice su tada bile prepune mladunaca naših četveronožnih sapatnika. A ona ih je hranila, sklanjala i pazila. Kada bi ojačali, pronalazila bi im dom. I praštala je.
Činilo mi se – svakome i svima. Bio sam ljut u svojoj muškoj sujeti i oholosti što oprašta takvima kao što sam ja i još hiljadu puta gorima. Ja ne bih praštao, govorio sam joj uporno. A ona, samo osmijeh i sabur.
I znaš šta mi je bilo najteže, prva progovori. Ono kad su mi rekli da me ti više ne voliš. E tada sam pala u sebi. Zajuka za sebe. Nemam kome ni reći, ni požaliti se. A opet, znam da lažu…
Skinula je masku, prvi put nakon dugo vremena. Pune usne ispod kojih niz bijelih zuba pozdravlja svijet pod njom i zelene oči koje ljepotom mogu nahraniti kosmos. Zaboravio sam koliko je lijepa. Čovjek najbrže zaboravi onu najbližu ljepotu koju voli.
Stegnuh joj ruku. Idemo najprije posjetiti mezarje. Više je njenih i mojih na onim svjetovima nego na ovom bajramskom dunjaluku.
Nasmija se, uze me za ruku i povede. Osjećam miris mlade kiše u njenoj opranoj kosi. Ona je moja i ja njen. Zauvijek. Zove se Banjaluka.
Bajram šerif mubarek olsun, dobri moji ljudi. Pozdrav od ove moje ljepotice i moje malenkosti cijelom svijetu!!!“, poručio je Bursać.
