data-nosnippet>
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik često ističe svoju posvećenost dosljednoj primjeni Dejtonskog mirovnog sporazuma i Ustava BiH. Međutim, u isto vrijeme, Dodik uporno negira ovlaštenja visokog predstavnika Christiana Schmidta, što je u direktnoj suprotnosti s odredbama tog istog sporazuma na koji se poziva.
Mandat visokog predstavnika jasno je definisan Članom II Aneksa 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji mu daje zadatak da prati provedbu sporazuma, uspostavlja bliske kontakte sa stranama potpisnicama te koordinira aktivnosti međunarodnih civilnih organizacija u BiH. Uz to, visoki predstavnik ima ovlasti da pomaže u rješavanju poteškoća vezanih za civilnu provedbu sporazuma, učestvuje na sastancima donatora te podnosi izvještaje međunarodnim organizacijama i vladama.
Posebno su značajna tzv. bonska ovlaštenja, uspostavljena na sastanku Vijeća za provedbu mira (PIC) u Bonnu 1997. godine, kojima je visokom predstavniku dato pravo da smijeni javne zvaničnike koji krše Dejtonski sporazum i nametne zakone kada zakonodavna tijela BiH to ne učine. Ova ovlaštenja osiguravaju provedbu civilnih aspekata mirovnog procesa i temelj su za očuvanje stabilnosti i funkcionalnosti institucija u BiH.
Iako Dodik tvrdi da se zalaže za poštivanje Dejtonskog sporazuma, njegovo konstantno osporavanje ovlaštenja visokog predstavnika pokazuje suprotnu namjeru. Visoki predstavnik ne samo da ima ovlasti iz Dejtona nego i odgovornost da osigura mir i stabilnost u zemlji, što uključuje i korištenje bonskih ovlasti ako se za to ukaže potreba.
Ovaj nesklad između Dodikovih izjava i njegovih političkih poteza ukazuje na pokušaj redefinisanja dejtonskih temelja na kojima počiva Bosna i Hercegovina, što bi moglo imati dalekosežne posljedice za budućnost zemlje i njenu političku stabilnost.
