Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) u nedjelju je proglasila „javnozdravstvenu krizu od međunarodne važnosti” zbog epidemije ebole koja se širi u Demokratskoj Republici Kongo i Ugandi. Do sada je zabilježeno oko 330 sumnjivih slučajeva, a epidemija je odnijela živote gotovo 90 osoba.
Generalni direktor WHO-a Tedros Adhanom Ghebreyesus donio je tu odluku samostalno, bez uobičajenih prethodnih konsultacija sa stručnim odborom — korak koji se poduzima samo u iznimno hitnim okolnostima. „Situacija zahtijeva međunarodnu koordinaciju i suradnju kako bi se utvrdio stvarni obim zaraze, uskladili napori u praćenju, prevenciji i odgovoru te ojačale kontrolne mjere na terenu”, navodi se u saopćenju WHO-a.
Kasno otkrivanje kao ključni problem
Prve poznate žrtve ove epidemije vezuju se za medicinsku sestru iz provincije Ituri na sjeveroistoku DR Konga, u blizini granica s Ugandom i Sudanom. Simptomi su se kod nje pojavili 24. aprila, no vlastima je trebalo gotovo tri sedmice da zvanično potvrde da je u pitanju upravo ebola. Uganda je u međuvremenu zabilježila dva laboratorijski verificirana slučaja vezana uz putnike koji su pristigli iz DR Konga, uključujući smrtni ishod u prijestonici Kampali.
„Virus se već sedmicama nekontrolirano širi, a epidemija je otkrivena izuzetno kasno, što je ozbiljno zabrinjavajuće”, izjavila je za BBC epidemiologinja dr. Anne Cori s Imperial Collegea u Londonu. WHO upozorava da sve naznake govore u prilog „potencijalno znatno većoj epidemiji od one koja je trenutno evidentirana”.
Pokretno stanovništvo i pograničan teren
Žarište epidemije smješteno je u ratom razorenom dijelu DR Konga, gdje je više od 250.000 ljudi raseljeno iz svojih domova, a sigurnosne prilike svakodnevno otežavaju zdravstvene intervencije.
„Mnoga zahvaćena područja rudarski su gradovi s izrazito mobilnim stanovništvom. Ljudi neprestano mijenjaju lokacije i prelaze granice, što višestruko uvećava rizik daljnjeg širenja virusa”, rekla je za BBC profesorica Trudie Lang s Univerziteta u Oxfordu, istraživačica u oblasti javnog zdravlja.
Što je ebola i kako se prenosi
Ebola je zarazna tropska bolest čiji je uzročnik istoimeni virus, otkriven 1976. godine. Rani simptomi nalikuju gripi — javljaju se slabost, bol u mišićima, visoka temperatura, glavobolja i kašalj. Kako bolest napreduje, mogu se pojaviti povraćanje, proljev, unutarnje i vanjsko krvarenje, zatajenje bubrega i jetre te na kraju smrtni ishod. Virus se ne širi putem zraka, već isključivo izravnim kontaktom s tjelesnim tekućinama oboljele osobe.
Posebno visok rizik imaju članovi porodice oboljelih, zdravstveni djelatnici bez zaštitne opreme i osobe koje prisustvuju sahranama — budući da su tijela preminulih i dalje zarazna, a fizički kontakt s pokojnikom dio je tradicije u brojnim afričkim zajednicama.
Postoji šest sojeva virusa ebole. Uzročnik trenutne epidemije je soj Bundibugyo, identificiran 2007. godine u istoimenom okrugu u Ugandi uz granicu s DR Kongom. U prethodnim epidemijama izazvanim tim sojem stopa smrtnosti kretala se između 30 i 50 posto.
Inkubacijski period traje od dva do 21 dana, a osobe obično nisu zarazne sve dok se ne pojave simptomi. Međutim, budući da rani znakovi — poput povišene temperature i umora — podsjećaju na malariju i druge uobičajene bolesti, pravovremeno otkrivanje zaraze predstavlja ozbiljan izazov.
Nema vakcine ni specifičnog lijeka
Za soj Bundibugyo trenutno ne postoji niti odobrena vakcina niti ciljani tretman, jer su epidemije izazvane tim sojem do sada bile rijetke. Prema pisanju New York Timesa, naučnici s Univerziteta u Oxfordu u januaru su najavili razvoj i ispitivanje cjepiva koja bi trebala pružiti zaštitu od više smrtonosnih virusa, uključujući Bundibugyo.
Otežavajuću okolnost predstavljaju i dijagnostički testovi koji zasad ne daju pouzdane rezultate — inicijalni nalazi u ovoj epidemiji bili su negativni na ebolu, a zaraza je potvrđena tek naprednijim laboratorijskim metodama.
Profesorica Alemka Markotić, ravnateljica Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević” u Zagrebu, za domaće medije istaknula je da je rizik od prijenosa u Europu zasad nizak, no da je potreban oprez.
„Onima koji su putovali u zahvaćena područja i imali potencijalno rizične kontakte savjetujem da se u slučaju pojave temperature odmah obrate liječniku. Hrvatska raspolaže potrebnom dijagnostičkom opremom i pratila je i ranije epidemije”, naglasila je profesorica Markotić, dodajući da se svakako preporučuje izbjegavanje ruralnih područja u tim zemljama.
Historija bolesti i usporedba s ranijim epidemijama
Do 2014. godine slučajevi ebole bili su ograničeni isključivo na afričko tlo. Te godine bolest se po prvi put pojavila u Europi i SAD-u. Epidemija u Zapadnoj Africi 2014. godine ostaje najveća u historiji — zvanično je okončana u martu 2016. s tragičnom bilancom od 11.000 smrtnih slučajeva i ukupno 28.000 zaraženih, a čak 22.000 djece u Gvineji, Sijera Leoneu i Liberiji ostalo je bez jednog ili oba roditelja.
WHO je za trenutnu situaciju naglasio da ne ispunjava kriterije pandemijske prijetnje poput covida-19 te se protivi zatvaranju međunarodnih granica. Prioritetna strategija usmjerena je na brzu identifikaciju zaraženih i mapiranje lanca kontakata, sprečavanje širenja unutar zdravstvenih ustanova te osiguranje sigurnog pokapanja preminulih.
