Kako je Milorad Dodik stekao bogatstvo: Ratna nafta, šleperi za šverc cigareta i krediti koje nije vraćao

Milorad Dodik je od mladih dana prepoznao profitabilnost spajanja politike i biznisa. Sa samo 27 godina, 1986. godine, izabran je za predsjednika Izvršnog odbora Skupštine opštine Laktaši. Godine 1990. postao je član Parlamenta BiH, kada je izabran na prvim višestranačkim izborima kao član Saveza reformskih snaga Ante Markovića.

Tijekom svog političkog uspona, Dodik je stekao značajnu poslovnu priliku, zahvaljujući poznanstvima s ključnim ljudima, uključujući jednog člana rukovodstva Privredne banke Sarajevo. Uz njegovu pomoć, dobio je veliki kredit za pokretanje biznisa i otvorio fabriku za proizvodnju namještaja, dušeka i jorgana “Igokea”. Upućeni tvrde da ovaj kredit nije vraćen.

Početkom rata, Dodik napušta državni parlament i postaje nezavisni poslanik u Narodnoj skupštini RS. Održava i proširuje svoje poslovne veze, posebno u Srbiji, a njegova pažnja bila je usmjerena na vrlo profitabilne ratne poslove, kao što su trgovina gorivom i cigaretama. Tako je proširio djelatnost svoje firme na trgovinu naftom i cigaretama.

Prvi koraci u trgovini naftom bili su kroz zastupništvo firme “Vrbas”, registrovane u Rumuniji, a potpisan je ugovor vrijedan oko 4,8 miliona dolara za kupovinu goriva u Bugarskoj početkom 1994. godine. Tokom rata, na osnovu ovog ugovora, zaradio je milione. Također, u aprilu 1994. godine, zaplijenjena su mu dva šlepera cigareta uvezenih iz Makedonije, ali to nije bio jedini slučaj.

MUP je došao do dokaza da je izvršeno falsifikovanje isprava s ciljem utaje akciza i poreza na promet, kako na teritoriji SR Jugoslavije, tako i na teritoriji RS. Dodik je bio jedan od povlaštenih distributera za teritorij tzv. Republike Srpske Krajine, što mu je omogućilo povezivanje s osobama poput Borislava Mikelića, čovjeka od povjerenja Slobodana Miloševića i Željka Ražnatovića Arkana.

Tako je, osim cigareta, Dodik bio umiješan u šverc parfema, alkohola i goriva. Prema nalazima finansijske policije, Dodikova firma “Igokea” koristila je falsifikovane dokumente kako bi izbjegla plaćanje akciza i poreza. U suradnji sa novim tajkunima, poput Slobodana Puhalca, Nikole Vukelića i Slavka Roguljića, Dodik je stekao velike profite tokom rata.

Dodik se tijekom rata zaduživao, ali dugove nije vraćao, pa je pokušao izmiriti obaveze iz entitetskog budžeta kada je postao premijer RS. Prema izvještaju Glavne službe za reviziju RS, tokom njegovog mandata, dug prema firmi “Elnos komerc” iz Bora iznosio je 553.548 KM, koji je isplaćen za poljoprivredne mašine koje nikada nisu isporučene. Također, bio je dužan firmi “Makedonija tabak” za cigarete zaplijenjene 1993. godine.

Dodik je tokom rata povlačio kredite iz Banjalučke banke, a zahvaljujući inflaciji, dugovi su vremenom postali manje značajni za vraćanje. Međutim, dug prema banci iznosio je 258.000 maraka, a vraćen je tužbom koju je podnijela “Igokea” protiv preduzeća “Prima trejd”. Prema revizorskom izvještaju, tužba je korištena za prevaru, jer je “Prima trejd” bila u stečaju kada je banka pokušala naplatiti dug.

Dodik je i dalje bio u dobrim odnosima s međunarodnom zajednicom i Strankom demokratske akcije, kojom je tada rukovodio Alija Izetbegović.