data-nosnippet>
Entitet Republika Srpska (RS) suočava se sa velikim finansijskim deficitima već nekoliko mjeseci, iako vlast pod vodstvom SNSD-a pokušava prikazati stanje stabilnim, često pozivajući se na povećanje plata. Ukupna dugovanja samo dva javna preduzeća, Šume RS-a i Željeznice RS-a, premašuju 500 miliona KM. Dodatno, deficit Fonda zdravstvenog osiguranja dostigao je više od milijardu KM. Kako bi pokušala sanirati ovu situaciju, Vlada RS-a pokrenula je prodaju narodnih obveznica u iznosu od 5 miliona KM, uz kamatu od 4,5 posto.
U međuvremenu, nekoliko općina i gradova u RS-u, uključujući Prijedor, Laktaše i druge, doslovno su pod vodom usljed obilnih padavina. Mještani se snalaze najbolje što mogu, dok predsjednik entiteta, Milorad Dodik, nastavlja s putovanjima. Nakon što je Vlada RS-a poslala avion u Izrael (koji se kasnije vratio u Banjaluku ostavivši Dodika i njegovu delegaciju u Tel Avivu), Dodik je, nakon povratka u Beograd, otputovao u Moskvu, nadajući se sastanku s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.
Epilog Dodikove posjete Izraelu, osim što je pokušao stvoriti privid međunarodne podrške, otkrio je ugledni izraelski list Haaretz. Naime, Dodik je platio američkom advokatu Marcu Zellu da lobira u ime RS-a, pokušavajući izlobirati ukidanje sankcija njemu i Željki Cvijanović, sadašnjoj članici Predsjedništva BiH. Prema podacima iz SAD-a, Zellova firma – Zell & Associates International Advocates – registrovala se kao lobista za Republiku Srpsku u januaru ove godine. Dodik je za ove usluge izdvojio 840.000 dolara, a u slučaju uspjeha, advokat će dobiti dodatni bonus.
Postavlja se pitanje čiji novac Dodik troši na ove lobističke aktivnosti. Iako je malo vjerovatno da koristi vlastiti novac, Dodiku je olakšano korištenje budžetskih sredstava. Naime, budžet predsjednika entiteta RS je s 56 miliona KM povećan na 77 miliona KM, a za trošenje tog novca nije potrebno nikakvo odobrenje, što Dodiku daje gotovo apsolutnu moć u odlučivanju o troškovima.
Dakle, Dodik ima ogroman novac na raspolaganju, koji mu omogućava da izdvaja sredstva za svoja putovanja, koja on često prikazuje kao borbu za Republiku Srpsku, dok u stvarnosti, ova putovanja više služe njegovom političkom opstanku.
