Presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Zlatan Begić protiv Bosne i Hercegovine, prema ocjeni Demokratske fronte, potvrđuje da domaće i međunarodne intervencije u ustavni poredak nisu uklonile diskriminaciju, već su dodatno ojačale sistemsku nepravdu.
Nakon što je Sud u Strasbourgu utvrdio da je Zlatanu Begiću, poslaniku u Parlamentarnoj skupštini BiH, povrijeđeno pravo da se kandiduje za predsjednika ili potpredsjednika Federacije BiH, javnosti se obratio predsjednik Demokratske fronte Željko Komšić.
Komšić je podsjetio da su apelacije bile usmjerene na odluke visokog predstavnika Christiana Schmidta, kao i na strukturu kolegija Predstavničkog doma, posebno u kontekstu diskriminacije građana koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici konstitutivnih naroda. Naveo je da je postojala i dodatna apelacija podnesena u ime stranke, ali da je ona odbijena.
Istakao je da će sadržaj te odluke biti detaljno analiziran, nakon čega će biti odlučeno da li će se nastaviti pravna borba kroz dodatne postupke.
Komšić je naglasio da se presuda ne smije posmatrati kao „kukanje nad nepravdom“, već kao politička i pravna pobjeda u borbi za građanski koncept države.
Prema njegovim riječima, ranije presude Evropskog suda jasno pokazuju da se odluke iz Strasbourga u BiH ne provode lako, jer stranke koje profitiraju od postojećeg ustavnopravnog sistema nemaju interes da ga mijenjaju.
Komšić smatra da je ova presuda i direktna potvrda otpora odlukama koje je visoki predstavnik Christian Schmidt donio u izbornoj noći 2022. godine, kao i kasnijim suspenzijama Ustava Federacije BiH radi formiranja entitetske vlade.
Ocijenio je da Schmidt tim odlukama nije riješio problem, već ga je dodatno produbio, iako, kako je naveo, DF ne osporava njegov legitimitet niti legalitet. Posebno je kritikovao političku odgovornost stranaka Trojke, koje su, prema njegovim riječima, svjesno pristale da učestvuju u takvom procesu.
Komšić je zaključio da je ovom presudom potvrđeno da su Schmidtove odluke išle u korist HDZ-a BiH, uz političko saučesništvo domaćih partnera, te da odgovornost za takav razvoj događaja ne leži isključivo na visokom predstavniku, već i na međunarodnim akterima koji su, kako tvrdi, upravljali procesom iz sjene.
