Konaković u ratu s medijima: Pritisci, prozivke i neuspjeli pokušaj pomirenja s Radončićem
Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine i lider stranke Narod i pravda (NiP) Elmedin Konaković posljednjih dana vodi intenzivnu verbalnu kampanju protiv medija, novinara, ali i političkih oponenata koji ukazuju na nepravilnosti povezane s njegovim radom i djelovanjem stranke.
Povod za eskalaciju sukoba je istraga koju vodi Tužilaštvo BiH, a koja se tiče navodnog nezakonitog finansiranja NiP-a, sumnjivih zapošljavanja u Ministarstvu vanjskih poslova te drugih institucionalnih zloupotreba u kojima se Konaković spominje kao ključna figura. Umjesto transparentnog odgovora na optužbe, ministar je odlučio da front otvori prema svima koji o tim temama javno govore ili izvještavaju.
Na društvenim mrežama Konaković je posegnuo za oštrom retorikom, nazivajući svoje kritičare – uključujući i novinare – “četnicima, ustašama i balijama”, stvarajući atmosferu linča i targetiranja koja je izazvala brojne osude, ali i zabrinutost zbog političkog pritiska na slobodu medija.
U pokušaju da ublaži medijski pritisak, Konaković je, prema vlastitom priznanju, pokušao doći do predsjednika Saveza za bolju budućnost (SBB) Fahrudina Radončića, u čijem vlasništvu je i dnevni list Avaz – medij koji najviše izvještava o istragama protiv njega.
– Na Avazu sam svaka treća vijest. Prenose Mulahusića. U međuvremenu me i Radončić blokirao na telefonu – objavio je Konaković na društvenim mrežama, aludirajući na to da njegov pokušaj “pomirbe” nije naišao na plodno tlo.
Tako je, nakon što je prethodno javno prozivao Radončića na Facebooku, pokušao putem privatne komunikacije umanjiti štetu, ali očito bez uspjeha. Epilog tog poteza je dodatna distanca, jer je – kako sam tvrdi – ostao i bez mogućnosti kontakta.
Ovaj incident otkriva duboku krizu političke komunikacije, ali i nedostatak odgovornosti prema javnosti. Umjesto suočavanja s navodima iz pravosudne istrage, Konaković bira strategiju napada, targetiranja medija i pokušaja neformalnih uticaja – što dodatno narušava povjerenje u institucije, ali i u samu političku kulturu u BiH.