Strategija koju opozicione partije primjenjuju u borbi protiv Milorada Dodika toliko je neefikasna da će, ako ovako nastave, ostati opozicija sve dok potpuno ne nestanu sa političke scene u Bosni i Hercegovini. Čak i da uspiju nešto realizovati na državnom nivou, to neće promijeniti njihovu sudbinu.
Na posljednjem glasanju u vezi s vetom Željke Cvijanović, Dodik je uspio dodatno podijeliti opoziciju, što mu ide u korist. Za veto, kojim se odbacuje zahtjev članova Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića i Željka Komšića da EUFOR preuzme ulogu u hapšenju Dodika, Stevandića i Viškovića, podršku su dali poslanici SDS-a i dio PDP-a. Suprotno su glasali predstavnici Liste za pravdu i red, Narodnog fronta i šef Kluba poslanika PDP-a Igor Crnadak.
Sam zahtjev Bećirovića i Komšića ocijenjen je kao besmislen, jer čak i da je prihvaćen, EUFOR ne bi postupio po njemu. Kako piše Slobodan Vasković na svom blogu, “zna se ko komanduje EUFOR-u i samo iz Brisela će poslušati naredbu, a zahtjevi su mrtvo slovo na papiru.” Ovaj potez dvojice članova Predsjedništva zapravo je pokazao slabost državnih sigurnosnih struktura, koje nisu sposobne – a ni naročito zainteresovane – da sprovedu hapšenja pomenute trojke.
Opozicija, prema Vaskoviću, nije imala nikakvu obavezu ni da prisustvuje toj sjednici, a još manje da podrži veto. Međutim, dio njih to je ipak učinio, uprkos prethodnim izjavama da je slučaj s Dodikom “lični problem”, da bi odjednom taj problem prikazali kao nešto što se tiče čitavog naroda – što, kako navodi, nije tačno.
Za Vaskovića, to su “licemjeri bez presedana”, jer upravo ti političari najviše žele da “EUFOR uhapsi Dodika”.
“Jadno!”, zaključuje on.
U međuvremenu, Dodik je uputio pohvale Drašku Stanivukoviću, lideru PDP-a, što implicira da će u Banjaluci uskoro niknuti više novih objekata, bez poštivanja važećih urbanističkih planova. Ostali će, pretpostavlja, takođe profitirati.
Opozicija je, prema njegovim riječima, pretrpjela najteže uvrede i prijetnje, a onda ipak pružila podršku osobi koju smatra odgovornom za duboku krizu iz koje građani bježe glavom bez obzira.
Stav je jasan: “Ili si protiv režima ili nisi; Ne postoji između. To između je uvijek bila smrtna politička kazna za sve koji su se našli na tom prostoru.”
Nakon razdora u opoziciji, pripadnici vladajuće stranke postali su još agresivniji. Ilija Tamindžija, zastupnik SNSD-a, fizički je nasrnuo na Đorđa Vučinića, člana Vukanovićeve stranke. Vasković upozorava da je ovo dio šireg trenda progona koji se ne zaustavlja i vjerovatno će se nastaviti sve dok neko od njihovih poslanika ne bude ozbiljno povrijeđen.
” Nasilnici ne posustaju, jer ih niko i ne zaustavlja; Svaki razdor u opoziciji novi je razlog za napad na, u ovoj situaciji, Vukanovića i njegove odbornike, ali to će da se širi”, zaključuje Vasković.
