Federacija Bosne i Hercegovine, koja je nekada važila za pouzdanog proizvođača električne energije, danas povremeno zavisi od uvoza, što stručnjaci i nadležni vide kao ozbiljan propust. Smanjenje proizvodnje električne energije za 23 posto u posljednje četiri godine posljedica je dugotrajnog zanemarivanja, problema u rudnicima i zastarjele opreme u termoelektranama. Situacija je dostigla kritičnu tačku, a iz Vlade Federacije poručuju da je energetski sektor potrebno hitno stabilizirati.
Federalni ministar energije, rudarstva i industrije Vedran Lakić ističe da je “vrijeme improvizacije prošlo”, dok premijer Nermin Nikšić naglašava kako je “energetska samostalnost jedan od ključnih ciljeva”. Pitanje koje se sada postavlja jeste – ima li izlaza?
– Postajemo povremeno uvoznici električne energije, a to nikako nismo smjeli dozvoliti. To pokazuje da se sektorom energije godinama upravljalo bez reda i vizije – upozorava ministar Lakić.
Kako smo došli do ove tačke?
Godinama je stanje u proizvodnji struje u Federaciji bilo zabrinjavajuće. Posljednje četiri godine donijele su pad proizvodnje od 23 posto. Uzrok je više faktora: zastarjeli termoenergetski kapaciteti rade s manje od 70 posto snage, dok termoelektrane godišnje troše oko 1,5 miliona tona uglja više nego što rudnici mogu osigurati. Rudnici u sastavu koncerna nalaze se u ozbiljnim problemima, s gubicima većim od 1,1 milijardu KM. Veliko oslanjanje na hidroenergiju čini sistem ranjivim na klimatske promjene i vremenske nepogode.
Premijer Nikšić navodi da je nova uprava Elektroprivrede BiH zatekla firmu u teškoj situaciji – s dugom od 140 miliona KM, iako bi, po svemu sudeći, to preduzeće trebalo poslovati pozitivno. Kriza je produbljena i zbog toga što je EPBiH preuzela sve rudnike bez dugoročnog plana.
Upravo zato, Vlada FBiH je konačno priznala ozbiljnost situacije i najavila mjere.
– Održali smo prvu sjednicu Vlade posvećenu energetici u posljednjih 30 godina. To je dokaz da problem više nećemo zanemarivati. Imamo plan, ali nam treba i međunarodna pomoć za njegovu realizaciju – poručio je premijer Nikšić.
Koji su naredni koraci?
Uprkos negativnim trendovima, posljednjih godinu dana donijelo je određeni napredak. Doneseni su važni zakoni koji otvaraju prostor za reforme, a na državnom nivou dogovoren je zakon o energetskom regulatoru, koji bi uskoro trebao biti usvojen.
Istovremeno, pokrenuti su i prvi značajni projekti korištenja obnovljivih izvora energije – s fokusom na solarnu i energiju vjetra. Federacija je osigurala i kredit Svjetske banke u iznosu od 72 miliona eura za energetsku tranziciju, dok UNDP trenutno izrađuje 11 strateških analiza koje će poslužiti za planiranje daljnjih koraka u ovom sektoru.
Zatvaranje RMU Zenica označeno je kao ključni potez koji potvrđuje da je model finansiranja rudnika isključivo iz budžeta postao neodrživ.
Šta slijedi?
Ministar Lakić ističe da je planirano da se do 2027. godine poprave najproblematičnija postrojenja, dok bi do 2030. trebalo započeti prelazak na plin i druge održive izvore. Dugoročni cilj je da Bosna i Hercegovina do 2050. postane potpuno energetski samostalna i bez uglja.
Najvažniji zadaci uključuju obnovu termoenergetskih jedinica koje su zapuštene i trenutno rade s manjim kapacitetom, kao i povećanje proizvodnje uglja za dodatnih 1,5 do 2 miliona tona godišnje, kako bi se obezbijedile potrebne količine za rad termoelektrana.
Planirana je i značajna kadrovska obnova u sektoru, s ciljem efikasnijeg i odgovornijeg upravljanja. Posebna pažnja posvećuje se raznolikosti izvora energije – uz termo i hidroenergiju, veći akcenat stavlja se na solarne i vjetroelektrane. Federacija planira jačanje gasne povezanosti s Hrvatskom kroz tri planirane veze – južnu, sjevernu i zapadnu – kako bi se smanjila ovisnost o pojedinačnim izvorima. Također, modernizacija sistema hidroelektrana, naročito pumpne HE „Čapljina“, ocijenjena je kao važna za stabilnost proizvodnje.
Još imamo priliku
Uz pokrenute mjere, sada je ključno da institucije iste i sprovedu dosljedno, u skladu s ozbiljnošću problema.
Premijer Nikšić poručuje da Vlada zna kojim putem treba ići.
– Energetska samostalnost je pitanje nacionalne sigurnosti. Ako izgubimo domaće kapacitete i postanemo uvoznici, gubimo kontrolu nad sistemom i šansu da energetiku iskoristimo za ekonomski razvoj. Ali pred nama su teški zadaci. Uspjeh će zavisiti od naše sposobnosti, odlučnosti i brzine kojom budemo djelovali – zaključuje Nikšić.
