data-nosnippet>
Nebojša Vukanović, poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske, uputio je oštre kritike na račun predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, optužujući ga za nemoralnu i pogrešnu politiku u vezi sa izvozom oružja Izraelu, posebno u trenutku kada je ta zemlja optužena za brutalnu vojnu kampanju protiv palestinskog stanovništva u Gazi
. Vukanović smatra da je pohvala Vučića u izraelskom listu Jerusalem Post, gdje se hvali da je Srbija jedina u Evropi koja snabdijeva Izrael oružjem, posebno skandalozna u kontekstu nedavnih dešavanja i zločina nad civilima.
Ističe da je problematično to što Vučić sve predstavlja kao lično postignuće, kao da lično proizvodi i prodaje municiju, zanemarujući činjenicu da iza toga stoji kompletna namjenska industrija Srbije. Naglašava da je izvoz oružja za upotrebu u sukobu u kojem se masovno stradavaju civili, uključujući žene i djecu, izraz duboke neetičnosti.
Osim toga, podsjeća da je Izrael prije nekoliko godina priznao nezavisnost Kosova, čime je, prema njegovim riječima, “zabio nož u leđa Srbiji”, što dodatno problematizuje današnje zbližavanje vlasti Srbije s Tel Avivom.
Vukanović također ukazuje na to da se predsjednik Srbije izbjegava izjasniti o narušavanju odnosa s tradicionalnim partnerima poput Rusije. Podsjeća da Beograd u velikim količinama izvozi oružje Ukrajini, što je izazvalo otvoreno negodovanje Moskve, a da istovremeno nastoji da se dodvori utjecajnim jevrejskim krugovima, kako to, prema njegovim riječima, čini i Milorad Dodik. Smatra da je takva politika izraz slabosti i oportunizma, koja ima za cilj da se privremeno dobiju politički poeni i finansijska korist, ali koja dugoročno nanosi štetu ugledu i poziciji zemlje.
Naglašava da bi se Srbija trebala uzdržavati od učešća u globalnim sukobima i igrama velikih sila. Po njemu, vanjska politika ne smije biti zasnovana na trenutnim interesima i dodvoravanju, jer to može imati duboke posljedice po međunarodni ugled, ali i unutrašnju stabilnost. Posebno upozorava da takve odluke mogu izazvati ozbiljne tenzije unutar zemlje, budući da u Srbiji i širem regionu živi znatan broj muslimana, koji s velikom empatijom gledaju na stradanje Palestinaca.
U zaključku poručuje da je neophodno da predsjednik Srbije, ali i drugi politički lideri, budu svjesni svoje istorijske i moralne odgovornosti. Tvrdi da će historija suditi onima koji, čak i indirektno, učestvuju u oružanom nasilju nad nedužnim ljudima. Dodaje da ovakva politika može imati i ozbiljne unutrašnje političke posljedice, jer dodatno narušava povjerenje među zajednicama i stvara potencijalne izvore unutrašnjih sukoba.
