Politička blokada na račun građana: Budžeta nema, odgovornosti još manje
Više od šest mjeseci Bosna i Hercegovina funkcioniše bez usvojenog budžeta. Iz dana u dan, institucije prebacuju odgovornost jedna na drugu, dok u međuvremenu – sistem funkcioniše na minimumu, a građani i službenici državnog nivoa ostaju taoci političkih ucjena i ličnih interesa.
Ko je odgovoran? Svi – i niko.
Sve je počelo – ili nastavilo – 13. juna, kada je Predsjedništvo BiH odbilo budžetski prijedlog ministra finansija i trezora BiH Srđana Amidžića, a koji je uključivao i spornu stavku: 200 miliona KM iz dobiti Centralne banke BiH za isplatu arbitražnog duga slovenskoj firmi “Viaduct” – koji se odnosi na presudu protiv Republike Srpske.
Članovi Predsjedništva Denis Bećirović i Željko Komšić odbili su ovaj prijedlog, navodeći da nije prihvatljivo da se zajednička sredstva koriste za pokrivanje entitetskih dugova, dok je Amidžić odgovorio da “nije pitanje ima li novca, već da li se želi isplatiti”.
S druge strane, stranačke kolege iz vladajuće koalicije, poput ministra vanjskih poslova Elmedina Konakovića, također odbacuju Amidžićev prijedlog, nazivajući ga štetnim za Federaciju BiH. Konaković otvoreno izjavljuje da se budžet neće usvojiti pod uslovima koje je predložio Amidžić.
I tako je zvanična BiH ušla u drugu polovinu godine bez budžeta, dok se Predsjedništvo – koje je, prema Ustavu, zaduženo za njegovo predlaganje – ponaša kao da vremena ima napretek.
Politički tango bez kraja
Dopredsjedavajući Zastupničkog doma Marinko Čavara tvrdi da je odgovornost jasna: “Budžet je u Predsjedništvu, i tamo stoji mjesecima. Oni su ti koji moraju pokrenuti proceduru.”
U međuvremenu, entitetske napetosti, lični politički interesi i kalkulisanja o narednim izborima pretvorili su budžet u monetu političkog potkusurivanja. I dok svako insistira na “zaštiti entitetskih interesa”, niko se ne bavi pitanjem: Ko štiti interes građana BiH?
Posljedice se već osjećaju – i tek dolaze
Bez usvojenog budžeta, državne institucije funkcionišu po privremenom finansiranju, što znači da su kapitalne investicije blokirane, a povećanje plata, iako zakonski usvojeno, ostaje na čekanju.
Zakon o platama i naknadama usvojen još u aprilu predviđa povećanje plata za državne službenike (ne i političare), ali zbog nedostatka budžeta – primanja su ostala ista. Službenici trpe, a inflacija svakodnevno “jede” njihove ionako skromne zarade.
Analitičari upozoravaju: sve to vodi ka daljem urušavanju funkcionalnosti države.
“Novac postoji. Budžet se može usvojiti. Ali mora postojati politička volja da se sporne teme – kao što je isplata duga Viaductu – odvoje od osnovne funkcionalnosti institucija,” naglašava univerzitetski profesor Željko Rička.
Ekonomski analitičar Zoran Pavlović ide i korak dalje:
“Ako neko ne obavlja svoj posao, a prima platu – mora postojati posljedica. Trenutno toga nema. Sve se svodi na fingiranje odgovornosti.”
Visoki predstavnik kao izlaz? Ili nova slabost?
Politička analitičarka Ivana Marić upozorava na opasnu naviku domaćih političara:
“Navikli su da neko drugi rješava njihove probleme – međunarodna zajednica, visoki predstavnik… Tako i sada čekaju da OHR možda donese odluku umjesto njih.”
Takvo ponašanje ne samo da podcjenjuje demokratski poredak i volju birača, nego i pokazuje koliko je vlast u BiH institucionalno disfunkcionalna i moralno iscrpljena.
Na kraju – građani plaćaju ceh
I dok budžet čeka u ladici Predsjedništva, a ministri i lideri se utrkuju u međusobnim optužbama, građani BiH su ti koji snose trošak:
državne institucije rade ograničeno,
razvojni projekti su zamrznuti,
plate su umanjene realnošću inflacije,
a povjerenje u vlast dodatno urušeno.
Zaključak: Vrijeme je za odgovornost, a ne alibije
Bosna i Hercegovina nije bez budžeta zato što “nema para”, već zato što nema zrelosti, odgovornosti i političkog kompromisa. Opravdanja su postala suvišna. Građani više ne pitaju ko je kriv – već kad će neko konačno odgovarati.