DRAGAN BURSAĆ RAVNO U METU: “U čije ime če**ički vojvoda Mandić podržava secesionistu Dodika?”
Na kraju, bez brige. Mir i stabilnost pronaći ćemo mi, obični građani, sami – bez Mandića, Kneževića, Dodika i njihovih političkih igara. Jer oni nisu rješenje, već dio problema.
Tandem Mandić-Knežević predstavlja političke bojovnike tzv. srpskog sveta, zadužene za Crnu Goru, koju nikada nisu željeli vidjeti kao suverenu, građansku državu. Njihova politika u osnovi je suprotna svemu što moderna Crna Gora treba da bude – država svih njenih građana, bez obzira na naciju i vjeru. Zato je ključno pitanje: u kojem svojstvu Andrija Mandić dolazi u Banja Luku i podržava Dodika? Da li kao privatno lice ili kao predsjednik Skupštine Crne Gore? Ako je ovo drugo, onda nije samo politički problematično – već i institucionalno skandalozno.
Nema te diplomatske fraze, nema tog poziva na “mir i stabilnost” koji može prikriti šta su Mandić i Knežević poručili u Banja Luci. Njihova poruka u suštini se svodi na jedno – lojalnost Miloradu Dodiku im je važnija od poštovanja pravnog poretka Bosne i Hercegovine, Dejtonskog sporazuma i osnovnih demokratskih principa. Naravno, sve to dolazi pod plaštom “zaštite srpskog naroda”.
Taj isti narod, na koji se pozivaju, već tri decenije služi kao paravan za lične političke ambicije i geopolitičke interese lokalnih moćnika. Jer kada Mandić kaže da “Srbi iz Crne Gore stoje uz Srbe iz RS kada je teško”, on ne misli na obične ljude koji žive od svog rada, koji su izabrali suživot sa komšijama, niti na one koji žele budućnost bez vječite borbe za nepostojeće “srpske zemlje”. Ne. Mandić misli na političke elitu i one koji, poput njega, grade karijere na lažnom patriotizmu, dok im je na kraju dana bitniji dogovor s Dodikom nego sudbina običnih ljudi.
Zato, budimo precizni – u čije ime Mandić i Knežević daju ove izjave? Da li su pitali svakog Srbina iz Crne Gore da li mu je Sarajevo dalje od Banja Luke? Da li su ih pitali da li podržavaju Dodika i njegove presude? Naravno da nisu. Oni ne predstavljaju sve Srbe – oni predstavljaju jedno političko krilo koje ni u Crnoj Gori ne može sastaviti stabilnu vladu, a kamoli voditi ozbiljnu regionalnu politiku.
Koga zapravo zastupaju? Građansku Crnu Goru sigurno ne. Ovo je čisto neočetničko srbovanje i podrška jednom secesionisti koji prijeti stabilnosti regiona. Njihov cilj nikada nije bio jačanje suverene, građanske Crne Gore, već stvaranje političkog haosa pod plaštom nacionalizma.
Kada Knežević tvrdi da je presuda Dodiku “sramna” i “pucanj u Dejton”, postavlja se pitanje da li je neinformisan ili jednostavno bezobrazan. Jer svaki Dodikov napad na institucije BiH, blokade i secesionističke prijetnje – to su pravi udarci na Dejton. Sud BiH je donio presudu u okviru zakona i bilo ko na Dodikovom mjestu bio bi osuđen za isto. Problem je što su se Dodik i njemu slični navikli na bezakonje, pa ih sada, u pravnoj državi, istina boli.
Ako Mandić zaista želi “mir i stabilnost”, možda bi trebao početi izvinjenjem za svoju ratnohuškačku propagandu iz 90-ih. Ako Knežević poštuje Dejton, možda bi trebao priznati da je Srebrenica genocid – jer isti međunarodni pravni sistem koji je stvorio Republiku Srpsku, donio je i tu presudu.
Umjesto toga, oni biraju da budu Dodikovi glasnogovornici, da mu pružaju ruku dok pokušava pretvoriti Bosnu i Hercegovinu u svoj privatni feud. Biraju da osporavaju pravosuđe, miješaju se u unutrašnje stvari druge države i govore u ime naroda koji ih za to nikada nije ovlastio.
Ali, ponavljam – ne brinite. Mir i stabilnost ćemo mi, obični građani, naći sami. Bez Mandića, Kneževića i Dodika. Jer oni nisu rješenje, već izvor problema.