DVADESET ČETIRI GODINE BEZ PRAVDE: Još nema odgovora ko je ubio Suzanu Simikić
SANDIĆI – Danas se navršava 24 godine od brutalnog ubistva petnaestogodišnje Suzane Simikić, učenice osmog razreda osnovne škole u Ražljevu, čije tijelo je pronađeno 9. maja 2001. godine u šumarku blizu porodične kuće u selu Sandići, desetak kilometara od Brčkog. Ubistvo, koje je potreslo cijelu regiju, ni nakon više od dvije decenije nije dobilo svoj sudski epilog.
Suzana se tog dana vraćala iz škole i nikada nije stigla kući. Pod još uvijek nerazjašnjenim okolnostima, život joj je na svirep način oduzet, a tijelo pronađeno nekoliko sati kasnije. Zločin je do danas ostao neriješen.
Radmilo Ivanović, vršilac dužnosti glavnog tužioca Tužilaštva Brčko distrikta BiH, izjavio je da je istraga i dalje aktivna, ali bez konačnih rezultata.
– Tokom istrage urađeno je preko 300 DNK analiza, saslušano više od 600 osoba, te su obavljene brojne konsultacije sa stručnjacima iz kriminalistike, sudske medicine i psihijatrije iz BiH, regije i međunarodnih institucija, uključujući i FBI – kazao je Ivanović.
Dodao je da je u jednom trenutku izvršena i ekshumacija osobe za koju se sumnjalo da bi mogla biti povezana sa zločinom, ali DNK nalazi nisu pružili potvrdu. Biološki trag pronađen na odjeći žrtve do danas nije usklađen ni s jednim poznatim uzorkom.
Prošle godine, Tužilaštvo je naložilo dodatna vještačenja odjeće ubijene djevojčice na Biološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu, u saradnji sa Centrom za forenziku i primijenjenu molekularnu genetiku.
Za informacije koje bi dovele do identifikacije ubice, ponuđena je nagrada od 50.000 KM, ali se ni taj apel građanima nije pokazao uspješnim.
Jovo Simikić, otac ubijene djevojčice, i dalje vjeruje da će istina jednog dana izaći na vidjelo.
– Suzana nije zaslužila ovakav kraj. Bila je skromna, povučena i poslušna. Ni do komšija nije išla bez naše dozvole. I danas se pitam – ko je mogao nauditi takvom djetetu? Puno se priča po selu, ali istinu još niko ne zna. Od početka smatram da istraga nije vođena kako treba – rekao je Simikić.
Porodična tragedija dodatno je produbljena devet godina kasnije, kada je Suzana majka, Sara Simikić, 2010. godine oduzela sebi život skočivši u bunar. Jovo se prisjeća tog dana sa bolom.
– Tog jutra popili smo kafu, ona je otišla da pusti kokoši. Kada sam se vratio iz štale, nije je bilo. Potražio sam je po imanju, vrata šupe bila su zatvorena, a onda sam ugledao njene opanke pored bunara… sve mi je bilo jasno – prisjeća se.
Iz Tužilaštva Brčko distrikta poručuju da neće odustati dok se ovaj zločin ne rasvijetli, bez obzira na to koliko vremena prošlo.
– Pravda za Suzanu mora biti zadovoljena – poručili su iz Tužilaštva.
