Kako se približava datum ponovljenih prijevremenih izbora za predsjednika Republike Srpske, zakazanih za 8. februar, iz redova vladajuće koalicije dolaze sve oštrije političke poruke, praćene teškim optužbama i retorikom koja izaziva zabrinutost dijela javnosti. U tom kontekstu oglasio se i predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić, koji je u autorskom tekstu iznio niz tvrdnji o, kako navodi, koordiniranoj političko-institucionalnoj akciji usmjerenoj protiv vlasti u RS-u.
Stevandić tvrdi da je takozvana „operacija Blanuša“ doživjela neuspjeh, jer su, prema njegovim riječima, institucije Republike Srpske na vrijeme prepoznale zajednički projekat visokog predstavnika Christiana Schmidta, Centralne izborne komisije BiH i Ustavnog suda BiH. On smatra da je cilj tog navodnog projekta bio proglašenje Vlade Republike Srpske neustavnom, što bi, prema njegovoj interpretaciji, otvorilo put potpunoj destabilizaciji entitetskih institucija.
U tekstu Stevandić navodi da je imenovanje mandatara i formiranje nove Vlade RS provedeno zakonito, te da na taj proces, kako tvrdi, nije bilo primjedbi iz Evropske unije, Rusije niti Sjedinjenih Američkih Država. Kao dodatni argument navodi posjetu otpravnika poslova Ambasade SAD-a vršiteljici dužnosti predsjednika RS-a Ani Trišić-Babić, što tumači kao oblik međunarodne podrške.
Autor dalje iznosi tvrdnju da se sada odvijaju tri moguća pravca političkog djelovanja.
Prvi se, prema njemu, odnosi na opozicione političke aktere iz Republike Srpske koji bi mogli tražiti od Ustavnog suda RS-a da ospori odluku o imenovanju vršioca dužnosti predsjednika.
Drugi pravac, kako navodi, uključuje apelacije bošnjačkih predstavnika iz Federacije BiH prema Ustavnom sudu BiH s ciljem osporavanja legitimiteta nove Vlade RS-a “Ovdje se već sa đavolom ne sade tikve, nego bombe, pa bi i posljedice po budućnost i bezbjednost BiH, ali i Balkana, mogle biti katastrofalne.” dodao je Stevandić.
Treći pravac Stevandić veže za djelovanje Centralne izborne komisije, koju optužuje da favorizuje kandidata Branka Blanušu poništavanjem rezultata s određenog broja biračkih mjesta i organizovanjem ponovljenih izbora.
Poseban dio teksta posvećen je međunarodnom kontekstu, u kojem Stevandić iznosi tvrdnje da se radi ili o političkom avanturizmu domaćih aktera ili o pokušaju suprotstavljanja američkoj administraciji kroz jačanje evropskog, prije svega njemačkog, utjecaja u Bosni i Hercegovini. U tom dijelu koristi izrazito oštru i zapaljivu retoriku, upozoravajući na, kako navodi, ozbiljne sigurnosne posljedice po BiH i širi region.
Stevandić zaključuje da je krajnji cilj navodne „operacije Blanuša“ potpuna delegitimizacija institucija Republike Srpske, uključujući Vladu, predsjednika i Narodnu skupštinu. U tom kontekstu tvrdi da bi izbor Branka Blanuše za predsjednika RS-a doveo do raspuštanja Narodne skupštine i potpunog gubitka političke autonomije entiteta.
Njegov tekst izazvao je brojne reakcije u javnosti, s obzirom na upotrebu teških historijskih poređenja, optužbi za izdaju i retorike koja dodatno polarizira političku scenu uoči izbora. Dok vlasti u Republici Srpskoj ove navode predstavljaju kao upozorenje na prijetnje po entitetske institucije, opozicija i dio stručne javnosti ocjenjuju da ovakve izjave dodatno podižu političke tenzije i produbljuju nepovjerenje u izborni proces.
