Zakon o ratnim ovlastima iz 1973. godine, donesen nakon Rat u Vijetnamu, predviđa da američki predsjednik može voditi vojne operacije do 60 dana bez odobrenja Kongresa, u slučaju neposredne prijetnje ili napada na Sjedinjene Američke Države.
Prema dostupnim informacijama, Donald Trump i Benjamin Netanyahu pokrenuli su vojne operacije protiv Iran i Libanon 28. februara. Kongres je obaviješten 48 sati kasnije, čime je aktiviran rok koji je istekao u petak. Paralelno s tim, istekao je i kraći rok koji je administracija sama postavila za ostvarenje ciljeva, iako konkretni rezultati nisu ostvareni. U međuvremenu, Izrael nastavlja operacije protiv Hezbollah u Libanonu.
Demokrate insistiraju da predsjednik zatraži formalno odobrenje Kongresa za nastavak operacija, ali administracija zasad ne pokazuje spremnost na taj korak. Vođa republikanske većine u Senatu, John Thune, izjavio je da ne planira glasanje o autorizaciji upotrebe sile.
Ministar odbrane Pete Hegseth tvrdi da se „60-dnevni rok zaustavlja“ tokom primirja, koje je stupilo na snagu 7. aprila, te se poziva i na dodatni period predviđen za sigurno povlačenje trupa. S druge strane, kritičari smatraju da takvo tumačenje nema čvrsto pravno uporište.
Istovremeno, Iran zadržava kontrolu nad Hormuški moreuz, dok američka mornarica provodi blokadu s ciljem ograničavanja izvoza iranske nafte.
U Kongresu se procjenjuje da vjerovatno neće doći do glasanja o ratnim ovlastima, a čak i ako do njega dođe, većina republikanaca mogla bi podržati administraciju. Demokratski kongresmen Adam Smith otvoreno je izrazio sumnju da će se zakon u potpunosti poštovati.
Što se tiče strategije, Trump se, prema izvještajima, odlučio za nastavak ekonomskog pritiska kroz blokadu iranskih luka, računajući na slabljenje Irana. Ipak, analize pokazuju da je Iran otporniji nego što se očekivalo, a dodatna eskalacija mogla bi izazvati šire regionalne sukobe i rast cijena energenata.
Američki State Department pokrenuo je i inicijativu “Konstrukcija pomorske slobode”, kojom želi okupiti saveznike radi osiguranja slobodne plovidbe kroz Hormuški moreuz. Međutim, reakcije međunarodnih partnera zasad su oprezne i uslovljene stabilnim primirjem.
U širem geopolitičkom kontekstu, Kina nastoji iskoristiti situaciju za jačanje svog globalnog utjecaja. U razgovorima s američkim zvaničnicima, Peking ističe pitanje Tajvan kao ključnu tačku odnosa, uz poruku da bi stabilniji odnosi velikih sila doprinijeli globalnoj sigurnosti.
