Tema “Sarajevo Safari” ponovo je postala jedna od najaktuelnijih u regionalnoj i međunarodnoj javnosti nakon što su se pojavile nove tvrdnje o navodnim “snajperskim safarijima” tokom opsade Sarajeva od 1992. do 1996. godine. Prema ovim navodima, tokom rata su navodno bogati stranci plaćali da iz snajpera pucaju na civile u opkoljenom gradu, a pojedini mediji sada ponovo otvaraju pitanje mogućeg prisustva Aleksandra Vučića, tada mladog člana Srpske radikalne stranke, na jednoj od položaja s kojih su se takvi zločini navodno izvršavali. Britanski list The Telegraph objavio je tekst u kojem se opisuje optužba da je Vučić bio na položajima iznad Sarajeva gdje su, prema tvrdnjama, stranci imali mogućnost da pucaju na stanovnike grada.
U članku se navodi da se pojavio i video-snimak za koji neki tvrde da prikazuje mladog Vučića u vozilu s pogonskim pogonom na sva četiri točka, na kojem se vidi ljudska lobanja prekrivena plavom UN kacigom. Prema tvrdnjama novinara Domagoja Margetića, Vučić je u to vrijeme bio pripadnik paravojne jedinice povezane sa Srpskom radikalnom strankom, stacionirane na području Jevrejskog groblja u Sarajevu, koje je bilo jedno od prepoznatljivih snajperskih položaja. Tokom četverogodišnje opsade grada više od 10.000 ljudi izgubilo je život od granata i snajperske vatre.
Margetić također tvrdi da snimci iz 1993. godine prikazuju Vučića kako nosi pušku, dok njegovi politički saveznici kategorično odbijaju takve interpretacije, navodeći da je riječ o opremi za kameru, budući da je u to vrijeme radio kao novinar i prevodilac. Sam Vučić je pak izjavio da se radilo o običnom kišobranu.
Italijansko tužilaštvo u Milanu otvorilo je istragu nakon što su se pojavile tvrdnje da su imućni Italijani plaćali da pucaju na civile tokom opsade. Navodi se da su pojedini od tih “ratnih turista”, kako ih mediji nazivaju, navodno dobili odobrenje od rukovodstva bosanskih Srba na čelu s Radovanom Karadžićem. Portparolka predsjednika Srbije, Suzana Vasiljević, ocijenila je za The Telegraph da su sve optužbe koje spominje Margetić “zlonamjerne dezinformacije” s ciljem narušavanja institucija Srbije i njenog predsjednika, te da priča nema nikakvu činjeničnu osnovu. Vasiljević naglašava da Vučić nije učestvovao ni u kakvim borbenim aktivnostima, da nije koristio oružje i da nije obavljao nikakve ratne zadatke.
Dokumentarni film Sarajevo Safari iz 2022. godine, koji je režirao slovenski autor, također govori o strancima koji su navodno dolazili u opkoljeni grad kako bi učestvovali u tzv. “vikend-safarijima”. Prema riječima bivšeg italijanskog diplomate Michaela Giffonija, koji je radio na Balkanu, u Sarajevu su se zaista pojavljivali imućni stranci, ali je SISMI, italijanska obavještajna služba, u saradnji s bosanskim sigurnosnim strukturama uspjela da spriječi dolazak nekih od njih.
Neki stručnjaci navode da bi dio navoda mogao biti istinit, ali da je nužno krajnje oprezno postupati s takvim tvrdnjama i sve ih temeljno istražiti. Helena Ivanov iz Henry Jackson Society kaže da se tokom ratova na Balkanu zaista dogodilo mnogo brutalnih zločina, ali i da su se širile glasine koje nisu bile tačne, zbog čega su ovakve optužbe posebno osjetljive i moraju proći strogu provjeru.
Vučić je najavio milionske tužbe protiv britanskih medija koji su objavili ove navode, ali se politička reakcija ne završava tu. Aleksandar Olenik, advokat i potpredsjednik Lige socijaldemokrata Vojvodine, izjavio je za “Slobodnu Bosnu” da prema dostupnim informacijama i navodima iz prijave u Milanu postoji “ozbiljna količina dokaza” koji opravdavaju istragu o njegovoj ulozi u navodnom “Sarajevo Safariju”. Olenik tvrdi da su institucije u Srbiji sistematski oslabljene kako bi se izbjegla odgovornost za ratne zločine, te da je zbog toga istraga u inostranstvu jedina preostala opcija.
Olenik poziva Vučića da podnese ostavku, navodeći da protiv njega već postoje dvije ozbiljne optužbe – jedna vezana za upotrebu zvučnog oružja protiv demonstranata 15. marta, a druga za učešće u događajima povezanim s “Sarajevo Safarijem”. Smatra da će zbog tih postupaka Vučić pokušati još snažnije da se održi na vlasti i da će Srbija zbog toga trpjeti dalju političku izolaciju u Evropi i Sjedinjenim Državama.
Olenik zaključuje da je Vučić sada suočen s međunarodnim i domaćim pravosudnim pritiscima, da je ostao bez podrške Evropske unije, te da će biti primoran da se suoči s posljedicama svoje politike i optužbi koje se protiv njega vode.
ŠTA SLIJEDI NAKON IZNESENIH DOKAZA
Ako se navodi i dokazi koji se trenutno pominju u medijima pokažu dovoljno ozbiljnim da opravdaju nastavak postupka, slijedi nekoliko veoma važnih koraka koji bi mogli bitno utjecati na političku, pravnu i međunarodnu poziciju Aleksandra Vučića i Srbije.
1. Proširenje istrage u Milanu
Tužilaštvo u Milanu, koje je već otvorilo predmet zbog navodnog prisustva stranih državljana u tzv. “snajperskim safarijima”, moglo bi proširiti istragu i formalno zatražiti dodatnu dokumentaciju, svjedočenja i dokaze iz Bosne i Hercegovine, Srbije i međunarodnih arhiva. To uključuje provjeru autentičnosti snimaka, identifikaciju osoba koje se pojavljuju na video-materijalima, kao i razgovore s potencijalnim svjedocima koji do sada možda nisu bili saslušani.
2. Međunarodna pravna saradnja i pritisci na Srbiju
Ukoliko Italija formalno potvrdi da postoji osnov za istragu protiv predsjednika jedne države, Evropska unija i druge međunarodne institucije mogle bi izvršiti politički i pravni pritisak na Srbiju da sarađuje. To ne znači automatsku krivičnu odgovornost, ali znači otvaranje međunarodnog pravnog procesa koji se više ne može ignorisati ili odgađati. Svaka država koja odbije saradnju u ovakvim slučajevima suočava se s posljedicama — od diplomatskih pritisaka do političke izolacije.
3. Uvođenje privremenih ili trajnih sankcija
Ako istraga pokaže da su optužbe ozbiljne i kredibilne, pojedine evropske države mogle bi uvesti sankcije — lične, političke ili ekonomske. To se već dešavalo u slučajevima drugih balkanskih političara optuženih za ratne zločine ili kršenja ljudskih prava. Sankcije mogu uključiti zabranu putovanja, zamrzavanje imovine ili ograničavanje saradnje.
4. Otvaranje procesa u Srbiji (domaća istraga)
Suočena s međunarodnim optužbama, Srbija bi mogla biti primorana da pokrene vlastitu istragu kako bi izbjegla ozbiljnije posljedice. To znači da bi Tužilaštvo za ratne zločine — koje je, prema riječima Olenika, sistematski oslabljeno — moralo reaktivirati svoje nadležnosti. Ako bi domaći sudovi pokrenuli postupke, to bi moglo stvoriti potpuno novu unutrašnjopolitičku dinamiku.
5. Politički potres u Srbiji
Ako se istraga formalizuje protiv Vučića, to bi izazvalo najdublju političku krizu otkako je na vlasti. To uključuje:
-
pritiske opozicije za hitnu ostavku,
-
proteste građana,
-
moguće raskole unutar SNS-a,
-
gubitak povjerenja evropskih partnera.
Vučićeva pozicija bi bila ozbiljno narušena, a njegova vlada oslabila bi na unutrašnjem i na međunarodnom planu.
6. Mogućnost međunarodnog hapšenja
Ako se protiv Vučića podigne optužnica u Italiji, teoretski je moguć scenario raspisivanja međunarodne potjernice, naročito ako se optužnica odnosi na ratne zločine ili druge teške povrede međunarodnog prava. To ne znači automatsko hapšenje, jer bi Srbija gotovo sigurno odbila njegovo izručenje, ali bi ga onemogućilo da putuje u mnoge države svijeta i potpuno bi promijenilo njegov politički položaj.
7. Odlazak sa vlasti i početak pravnog procesa
Ako politički pritisci, međunarodne odluke i pravne posljedice budu dovoljno snažni, početak procesa protiv Vučića praktično znači kraj njegovog političkog djelovanja. Olenik tvrdi da su “dani odbrojani”, a ako se pokaže da postoje dokazi koji ulaze u međunarodne pravne okvire, taj proces bi mogao biti ubrzan.
