„Serbia Act“ u Kongresu SAD, šta predloženi zakon znači za Srbiju i Republiku Srpsku

Predloženi zakon „Serbia Act“, koji je u američkom Kongresu označen kao H.R. 10183, predstavlja jedan od najoštrijih dosadašnjih pokušaja da se odnosi Sjedinjenih Američkih Država prema Srbiji povežu s konkretnim uslovima iz oblasti demokratije, vladavine prava, regionalne stabilnosti i vanjske politike.

Prijedlog su pokrenuli republikanski kongresmen Joe Wilson i demokratski kongresmen William Keating, što mu daje bipartisan karakter, odnosno podršku predstavnika obje velike američke političke stranke. Upravo ta činjenica prijedlogu daje dodatnu političku težinu, iako njegovo predlaganje samo po sebi ne znači da je zakon usvojen niti da su sve predviđene mjere već na snazi.

Prema sadržaju prijedloga, Washington bi kroz novi zakonski okvir mogao snažnije uslovljavati odnose sa Beogradom, posebno kada je riječ o sankcijama, američkoj pomoći, sigurnosnoj saradnji i odnosu Srbije prema Rusiji, Kini i Iranu.

Sankcije protiv pojedinaca kao jedan od ključnih elemenata

Jedna od najvažnijih odredbi nalazi se u članu 4, koji predviđa korištenje postojećih američkih mehanizama sankcioniranja.

Prijedlog se poziva na izvršne uredbe 14033 i 14024, kao i na Zakon o demokratiji Zapadnog Balkana. Predviđeni mehanizmi bili bi usmjereni prema pojedincima za koje američka administracija procijeni da ugrožavaju mir, stabilnost i demokratske procese ili da svojim djelovanjem podrivaju određene međunarodne sporazume i odluke.

Posebno se spominju Dejtonski sporazum, Ohridski i Prespanski sporazum, odluke Ureda visokog predstavnika u BiH, kao i odluke međunarodnih sudova i tribunala.

To je posebno značajno za Bosnu i Hercegovinu jer prijedlog ne posmatra stabilnost Srbije odvojeno od šireg političkog prostora Zapadnog Balkana. U slučaju usvajanja, američka politika prema pojedincima koji bi bili ocijenjeni kao prijetnja regionalnoj stabilnosti mogla bi biti direktnije povezana s njihovim djelovanjem u Srbiji, BiH i drugim državama regiona.

Washington bi detaljnije istraživao ruski i kineski utjecaj

Član 5 predviđa obavezno podnošenje obavještajnog izvještaja o obimu ruskog i kineskog utjecaja u Srbiji.

Prema prijedlogu, američki State Department i nadležne obavještajne i odbrambene institucije trebali bi u roku od 180 dana pripremiti izvještaj koji bi obuhvatio političke, ekonomske, sigurnosne i energetske veze Srbije s Rusijom i Kinom.

Istovremeno bi trebalo procijeniti kakve rizike takav utjecaj predstavlja za interese Sjedinjenih Američkih Država, NATO saveza i Evropske unije.

Ovaj dio prijedloga pokazuje da se odnosi Srbije s Moskvom i Pekingom u Washingtonu ne posmatraju samo kroz ekonomsku saradnju, već i kroz pitanje šireg geopolitičkog utjecaja.

Za Beograd bi to moglo predstavljati dodatni pritisak da preciznije definiše balans između saradnje sa zapadnim partnerima i odnosa s Rusijom i Kinom.

Strateški dijalog više ne bi mogao zaobići osjetljiva pitanja

Član 6 odnosi se na Američko srpski strateški dijalog.

Prema predloženim pravilima, američki zvaničnici ne bi mogli učestvovati u takvom dijalogu niti koristiti određena budžetska sredstva za njegovu realizaciju ukoliko se na svakom sastanku izričito ne razmatraju određene teme.

Među njima su odnosi Srbije s Rusijom, Kinom i Iranom, zatim slobodni i pošteni izbori, borba protiv korupcije, vladavina prava, sloboda medija i sloboda okupljanja.

Time bi se politički razgovori između Washingtona i Beograda povezali s konkretnim kriterijima koji se odnose na unutrašnje funkcionisanje Srbije, ali i na njenu vanjsku politiku.

Američka pomoć mogla bi biti dodatno uslovljena

Jedna od potencijalno najvažnijih odredbi nalazi se u članu 7.

Prema prijedlogu, određeni oblici buduće bilateralne, vojne ili ekonomske pomoći Srbiji bili bi povezani s procjenom napretka koji bi morala potvrditi administracija predsjednika SAD-a.

Među kriterijima se navode nezavisnost pravosuđa, sloboda medija i usklađivanje vanjske politike Srbije s politikama Evropske unije i NATO saveza.

To bi značilo da se eventualni napredak u bilateralnim odnosima više ne bi posmatrao samo kroz sigurnosnu ili ekonomsku saradnju, nego i kroz konkretne političke standarde.

Posebno pitanje predstavlja odnos Srbije prema sankcijama koje uvode EU i zapadne države, imajući u vidu da Beograd nije u potpunosti uskladio svoju vanjsku politiku s politikom EU prema Rusiji.

Novi Sad i odnos prema protestima

Predloženi zakon posebnu pažnju posvećuje i unutrašnjoj političkoj situaciji u Srbiji.

U okviru predviđenih zahtjeva navodi se potreba za nezavisnim utvrđivanjem odgovornosti u vezi s urušavanjem nadstrešnice na željezničkoj stanici u Novom Sadu 1. novembra 2024. godine, kao i pitanjem postupanja državnih organa prema demonstrantima.

Time se unutrašnja pitanja Srbije direktno povezuju s budućim odnosima sa Sjedinjenim Američkim Državama.

Za Washington bi, prema predloženom okviru, transparentna istraga, odgovornost institucija i zaštita prava građana bili dio šire procjene demokratskog napretka Srbije.

Poseban značaj za Bosnu i Hercegovinu

Jedan od razloga zbog kojih prijedlog privlači pažnju u Bosni i Hercegovini jeste činjenica da se među kriterijima izričito spominje zaštita Dejtonskog mirovnog sporazuma.

To znači da bi eventualno usvajanje zakona moglo imati posljedice i izvan odnosa Washingtona i Beograda.

Politički akteri koji bi bili ocijenjeni kao osobe koje podrivaju Dejtonski sporazum ili doprinose destabilizaciji Bosne i Hercegovine mogli bi se naći pod dodatnom pažnjom američkih institucija.

To ne znači da bi svaka politička odluka u Republici Srpskoj automatski dovela do američkih sankcija. Za takvu mjeru bilo bi potrebno ispuniti zakonske kriterije i provesti odgovarajuće procedure.

Ipak, poruka prijedloga je jasna: pitanja stabilnosti BiH, poštivanja Dejtonskog sporazuma i regionalne sigurnosti ostaju dio šire američke politike prema Zapadnom Balkanu.

Zakon ne bi trajao neograničeno

Predloženi „Serbia Act“ sadrži i vremensko ograničenje.

Prema članu 8, zakon bi prestao važiti pet godina nakon stupanja na snagu, odnosno sadržavao bi takozvanu sunset klauzulu.

Takva odredba znači da bi zakon bio vremenski ograničen i da bi njegova primjena nakon tog perioda zahtijevala novi zakonodavni potez ukoliko bi Kongres želio produžiti njegovo važenje.

Šta bi usvajanje značilo za Beograd

Ukoliko bi prijedlog prošao kompletnu zakonodavnu proceduru i stupio na snagu, Srbija bi se suočila s jasnije definisanim američkim uslovima u nekoliko oblasti.

Prije svega, Washington bi snažnije pratio odnose Beograda s Moskvom i Pekingom, dok bi pitanja demokratije, pravosuđa, medija i postupanja prema građanima postala dio šireg okvira bilateralnih odnosa.

Istovremeno, Srbija bi morala računati na mogućnost da određeni potezi prema Bosni i Hercegovini ili drugim državama regiona budu posmatrani kroz prizmu regionalne stabilnosti i poštivanja Dejtonskog sporazuma.

Za Beograd bi to otvorilo dodatni prostor za balansiranje između različitih međunarodnih partnera, ali bi istovremeno povećalo cijenu političkih poteza koji bi u Washingtonu bili ocijenjeni kao suprotni američkim interesima.

Šta ovo znači za region

Najvažniji aspekt prijedloga za zemlje Zapadnog Balkana jeste činjenica da američka politika sve više povezuje pitanja unutrašnje demokratije, vanjske politike i regionalne sigurnosti.

Srbija se u tom okviru posmatra kao važan regionalni akter čiji odnosi s Rusijom i Kinom imaju širi geopolitički značaj, dok se odnosi Beograda prema Bosni i Hercegovini i drugim susjedima posmatraju kroz pitanje stabilnosti regiona.

Ipak, potrebno je naglasiti da je riječ o predloženom zakonu, a ne o zakonu koji je već stupio na snagu. Njegov konačni sadržaj, status i eventualna primjena zavisit će od zakonodavne procedure u Kongresu i političkih odluka američkih institucija.