Monah Arsenije o Ratku Mladiću: „Ne možemo od zločinca praviti heroja“

Nakon sahrane pravosnažno osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića u Beogradu, u javnosti su ponovo aktuelizirani raniji istupi pojedinaca iz Srpske pravoslavne crkve koji su otvoreno kritikovali pokušaje njegovog predstavljanja kao heroja.

Među takvim glasovima nalazi se i monah Arsenije Jovanović, iguman manastira Ribnica, koji je u ranijem javnom istupu govorio o Mladićevoj političkoj i ideološkoj prošlosti, ali i o zločinima počinjenim tokom rata u Bosni i Hercegovini.

Njegove izjave ponovo su dobile pažnju nakon što su na sahrani u Beogradu zabilježene scene u kojima je Mladić veličan, dok su pojedini prisutni uzvikivali da je bio heroj. Upravo takvo predstavljanje osuđenog ratnog zločinca godinama izaziva snažne reakcije među žrtvama, porodicama žrtava i organizacijama koje se bave suočavanjem s prošlošću.

Arsenije govorio o Mladićevoj prošlosti

Monah Arsenije Jovanović u svom ranijem obraćanju posebno se osvrnuo na Mladićevu biografiju prije rata u Bosni i Hercegovini.

Prema njegovim riječima, Mladić se tokom ranijeg perioda izjašnjavao kao Jugosloven i bio član Saveza komunista Jugoslavije sve do raspada te političke organizacije.

„Ratko Mladić se u svim popisima, bilo da su vojni, bilo da su državni, bilo da su ti nacionalni, uvek izjašnjavao kao Jugosloven. Do samoga kraja Saveza komunista Jugoslavije bio je član“, kazao je Jovanović.

Ovaj dio njegove izjave odnosi se na politički i društveni kontekst u kojem je Mladić izgradio vojnu karijeru, prije nego što će tokom rata u Bosni i Hercegovini postati komandant Vojske Republike Srpske.

Oštro o paravojnim formacijama

Iguman manastira Ribnica govorio je i o ulozi dobrovoljačkih i paravojnih formacija koje su tokom ratova devedesetih godina djelovale na prostoru bivše Jugoslavije.

U izrazito oštrom tonu opisao je dio dobrovoljaca koji su odlazili preko Drine, koristeći veoma uvredljive izraze za njih.

Jovanović je takve formacije opisao kao „najgore srpsko dno, šljam i pijance“, tvrdeći da su pojedinci odlazili „preko Drine da tamo divljaju i haraju“.

Iako su njegove riječi bile veoma direktne, važno je naglasiti da se radi o njegovoj ličnoj ocjeni i kritici, a ne o stavu koji se može pripisati cijeloj Srpskoj pravoslavnoj crkvi.

Podsjetio na Srebrenicu

Najveći dio njegovih kritika odnosio se na Srebrenicu i pokušaje da se zločini počinjeni u julu 1995. godine relativiziraju ili predstave kao posljedica isključivo vojnih sukoba.

Jovanović je u tom kontekstu podsjetio na snimke Ratka Mladića nastale u vrijeme pada Srebrenice, navodeći da se na jednom od njih čuju riječi koje povezuje sa najavom osvete.

„Ima konkretno, vidi se snimak gde on kaže: ‘Došlo je vreme, Srbi, poklanjam Srebrenicu, došlo je vreme da se osvetimo Turcima’“, kazao je monah.

Njegov komentar uslijedio je u kontekstu rasprave o tome da li se događaji u Srebrenici mogu posmatrati isključivo kroz prizmu vojnih operacija.

Razlika između borbi i ubistava zarobljenika

Jovanović je pritom napravio razliku između pogibije pripadnika vojnih formacija u borbama i ubistava zarobljenika i civila.

„Oni što su poginuli u borbama, to je u redu, ali je mnogo pobijeno zarobljenih bojnika, a ima dosta podataka da je pobijeno i dečaka“, rekao je.

Upravo pitanje ubistava zarobljenih muškaraca i dječaka predstavlja jedan od ključnih elemenata sudski utvrđenih činjenica o genocidu u Srebrenici.

Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju i Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove utvrdili su odgovornost više osoba za zločine počinjene u Srebrenici, uključujući Ratka Mladića, koji je pravosnažno osuđen na doživotni zatvor.

Presude međunarodnih sudova

Ratko Mladić je pred Haškim tribunalom osuđen zbog genocida, zločina protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja. Žalbeno vijeće je 2021. godine potvrdilo njegovu doživotnu kaznu zatvora.

Zbog toga se njegove odgovornosti ne može govoriti samo kao o predmetu političkih stavova ili različitih interpretacija ratnih događaja. Postoje pravosnažne sudske presude međunarodnih institucija koje su utvrdile njegovu odgovornost za najteže zločine počinjene tokom rata u Bosni i Hercegovini.

Upravo zbog toga pokušaji javnog predstavljanja Mladića kao heroja izazivaju reakcije organizacija žrtava i dijela javnosti u Bosni i Hercegovini.

Sahrana ponovo otvorila pitanje veličanja zločinaca

Sahrana Ratka Mladića u Beogradu ponovo je otvorila raspravu o odnosu prema ratnim zločincima i načinu na koji se ratna prošlost predstavlja u javnom prostoru.

Na ispraćaju su zabilježene vojne počasti, nacionalistička simbolika i skandiranje okupljenih, dok su pojedini politički i javni zvaničnici prisustvovali događaju.

Takve scene izazvale su osude iz Bosne i Hercegovine, ali i reakcije međunarodnih institucija i pojedinih država koje su podsjetile na pravosnažne presude protiv Mladića.

U tom kontekstu ponovo se podsjeća i na glasove unutar srpskog društva i crkvenih krugova koji su se ranije suprotstavljali njegovom veličanju.

Važnost suočavanja s prošlošću

Rasprava o Mladiću nije samo pitanje prošlosti, već i način na koji društva danas govore o ratnim događajima.

Za žrtve i njihove porodice, javno veličanje osoba pravosnažno osuđenih za ratne zločine može predstavljati dodatno poniženje i otežati proces suočavanja s prošlošću.

S druge strane, odbacivanje sudski utvrđenih činjenica može dodatno produbiti podjele među narodima koji i danas žive na prostoru nekadašnje Jugoslavije.

Zbog toga se u međunarodnim institucijama već godinama insistira na poštovanju pravosnažnih presuda, priznavanju patnje žrtava i izbjegavanju govora koji može podsticati mržnju ili opravdavati zločine.

Rijetki glasovi protiv veličanja Mladića

Istup monaha Arsenija Jovanovića zbog toga se ponovo našao u fokusu javnosti, posebno nakon događaja u Beogradu.

Njegova kritika predstavlja primjer drugačijeg pogleda unutar dijela srpskog društva na Ratka Mladića i ratne događaje u Bosni i Hercegovini.

Bez obzira na politička i nacionalna tumačenja ratne prošlosti, činjenica je da je Mladić pravosnažno osuđen pred međunarodnim sudom za najteža krivična djela.

Upravo zbog toga pitanje koje ostaje otvoreno jeste kako će društva u regionu u budućnosti govoriti o ratnim događajima i hoće li više prostora dobiti glasovi koji insistiraju na činjenicama, odgovornosti i poštovanju žrtava.

Suočavanje s prošlošću neće biti jednostavno, ali bez prihvatanja pravosnažnih sudskih činjenica teško je očekivati dugoročno pomirenje i stabilne odnose među zajednicama na prostoru Zapadnog Balkana.