Vojno-politički analitičar Nedžad Ahatović oštro je reagovao na nedavne izjave Ante Prkačina, zastupnika u Hrvatskom saboru i bivšeg generala HOS-a. Prkačinova tvrdnja da bi Bošnjaci danas prošli „tri puta gore nego u prošlom ratu“ za Ahatovića predstavlja dokaz da određene aspiracije prema Bosni i Hercegovini, kao i prijetnje bošnjačkom narodu, nisu nestale.
Ahatović podsjeća da takve poruke dolaze od osobe čijim su formacijama, kako navodi, tada praktično slabo naoružane jedinice Armije Republike BiH predavale tek oslobođene teritorije, uključujući i područje Kupresa.
Prekretnica 1994. godine: Kupres i povratak vojne časti HVO-u
Kao ključan historijski primjer, Ahatović ističe operaciju oslobađanja Kupresa 1994. godine. Prema njegovim riječima, tim činom Armija RBiH omogućila je povratak vojnog dostojanstva HVO-u, koji je do tada, kako tvrdi, imao ulogu pomoćnih snaga Vojske Republike Srpske.
Operacija je započela u ranim jutarnjim satima 19. oktobra 1994. godine pod komandom generala Mehmeda Alagića. Jedinice 307. i 370. slavne brigade brzo su ostvarile početne ciljeve, zauzevši ključne objekte Jarčišće i Biljeg te potisnuvši snage VRS-a sa Hadrovice i Risovca. Istovremeno, 370. brigada je ovladala područjima Male Luke, Male Vrljevače i Srebrnog brda, dok je dan kasnije, uz podršku 308. brigade, zauzeta i Osmanagina kosa.
Teški uslovi borbe i slamanje otpora VRS-a
U izuzetno nepovoljnim vremenskim uslovima, uz slabu vidljivost i neprekidne padavine, jedinice 305. brigade uspjele su zauzeti takozvanu „novu Titovu vilu“ na Koprivnici. Nakon toga, u borbe se uključuju 17. viteška krajiška, te 27. i 37. brigada, koje nastavljaju direktno napredovanje prema Kupresu.
Snažan pritisak 7. korpusa primorao je komandu VRS-a da svoje najelitnije jedinice, uključujući vojnu policiju, 11. laku pješadijsku brigadu i specijalne formacije poput „Pantera“ i „Mauzerove garde“, prebaci isključivo na zaustavljanje Armije RBiH. Time su linije VRS-a prema HVO-u na pravcima Ravnog, Rilica te Gornjeg i Donjeg Malovana znatno oslabljene. I pored toga, VRS nije uspjela zadržati položaje, te 7. korpus nastavlja napredovanje i zauzima Mali Stožer i Demirovac, krećući se prema Kupreškim vratima i vrhu planine Stožer.
Ulazak HVO-a u grad
Tek trinaestog dana borbi, u okviru operacije „Cincar“, u akciju se uključuju jedinice HVO-a, koristeći oslabljene linije VRS-a za brz prodor iz pravaca Rilića i Ravnog. Završni udar uslijedio je 3. novembra, kada su snage 7. korpusa ovladale dominantnim kotama Male Plazenice, Crnog vrha i Runjevice, čime je operacija dovedena do vrhunca.
Iako je Armija RBiH, nakon razbijanja neprijateljskih snaga i povlačenja VRS-a, imala mogućnost prva ući u Kupres, taj čin je, kako navodi Ahatović, prepušten HVO-u, čije su jedinice u grad ušle dva sata kasnije.
Bilans i širi značaj operacije
Ahatović zaključuje da su ovom operacijom razbijene snage 1. i 2. krajiškog korpusa VRS-a na tom području. Ističe i da je riječ o prvoj zajedničkoj, iako odvojeno vođenoj, akciji Armije RBiH i HVO-a nakon međusobnog sukoba okončanog u proljeće 1994. godine.
Tokom operacije oslobođeno je ukupno 530 kvadratnih kilometara teritorije – 400 kilometara pod kontrolom HVO-a i 130 koje je oslobodila Armija RBiH. U borbama je učestvovalo oko 5.600 pripadnika Armije RBiH, pri čemu je poginuo 41 borac, a 162 su ranjena. Na strani HVO-a zabilježena su četiri poginula i 15 ranjenih pripadnika.
