Dok rastu tenzije između Sjedinjene Američke Države, Izrael i Iran nakon razmjene zračnih udara, pojedini strani mediji objavili su pregled zemalja koje bi, prema određenim procjenama, mogle biti sigurnije u slučaju šireg globalnog sukoba. Listu prenosi UNILAD, pozivajući se na različite analize i Global Peace Index.
Riječ je uglavnom o državama koje se ističu dugogodišnjom neutralnošću, geografskom udaljenošću ili značajnim prirodnim resursima, što bi im moglo dati veću otpornost na globalne poremećaje i potencijalne vojne prijetnje.
Izolacija i prirodni faktori
Među navedenim teritorijima je Antarktika, koja se zbog svoje izoliranosti i odsustva stalnog stanovništva često spominje kao geografski udaljeno područje, iako ekstremni klimatski uslovi otežavaju bilo kakav dugoročan boravak.
Island se izdvaja kao država koja nije učestvovala u savremenim ratovima i visoko je rangirana prema Globalnom indeksu mira. Zbog stabilnog političkog sistema i izoliranog položaja često se navodi kao potencijalno sigurnija destinacija.
Novi Zeland i Australija također se nalaze među državama s visokim ocjenama sigurnosti. Prema mišljenju pojedinih analitičara, njihova razvijena poljoprivreda i geografska udaljenost mogli bi biti prednost u kriznim okolnostima.
Tuvalu, mala otočna država s oko 11.000 stanovnika, spominje se zbog svoje udaljenosti i relativno malog strateškog značaja.
Argentina i Čile navode se zbog bogatih prirodnih resursa i snažne poljoprivredne proizvodnje, dok se slični argumenti primjenjuju i na Južna Afrika.
Neutralnost kao ključni faktor
Butan, koji se 1971. proglasio neutralnim, te Švicarska, poznata po dugoj tradiciji vojne i političke neutralnosti, također su među zemljama koje se navode kao potencijalno stabilnije u slučaju šireg sukoba.
Indonezija se spominje kao država koja je u mnogim međunarodnim krizama nastojala zadržati distancu i promovirati mirovne inicijative.
Fidži, zahvaljujući svojoj udaljenosti i prirodnim resursima, također se navodi kao potencijalno sigurnije utočište.
Ipak, ovakvi popisi imaju spekulativni karakter i temelje se na kombinaciji političkih, geografskih i ekonomskih pokazatelja. Objavljeni su u trenutku pojačanih strahova od šire eskalacije sukoba na Bliskom istoku, ali ne predstavljaju zvanične sigurnosne procjene.
