Ćamil Duraković istaknuo je da je visoki predstavnik Christian Schmidt značajan dio svog obraćanja pred Vijećem sigurnosti Ujedinjenih nacija posvetio pitanjima položaja Bošnjaka u Republici Srpskoj.
Duraković je podsjetio i na pismo koje su predstavnici bošnjačkog naroda iz tog entiteta uputili Vijeću sigurnosti UN-a i generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija, u kojemu ukazuju na ono što opisuju kao sustavno ugrožavanje prava Bošnjaka u Republici Srpskoj i kršenje obaveza preuzetih Aneksom 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.
Schmidt je u svom obraćanju naveo da je dugotrajno osporavanje višeetničkog karaktera entiteta preraslo u institucionalizovano isključivanje, te da takva politika otežava ostvarivanje održivog povratka izbjeglica — procesa koji je izričito predviđen Aneksom 7 mirovnog sporazuma.
„Visoki predstavnik osvrnuo se na dokument koji su Vijeću sigurnosti zajednički dostavili potpredsjednik Republike Srpske i skupina bošnjačkih političkih predstavnika. Dokument je potpisalo deset izabranih i imenovanih Bošnjaka iz RS-a, a u njemu se ukazuje na niz institucionalnih nepravilnosti:
- diskriminatorne prakse pri zapošljavanju u javnom sektoru
- neinkluzivni obrazovni sistem
- ograničavanje slobodnog izražavanja nacionalnog identiteta te glorifikovanje osuđenih ratnih zločinaca.
Potpisnici su Ćamil Duraković, Edin Ramić, Ramiz Salkić, Amir Hurtić, Mirsad Duratović, Armin Hamzić, Smail Mešić, Alija Tabaković, Adil Osmanović i Dževad Mahmutović”, rekao je Duraković.
Prema njegovim navodima, u dokumentu se ističe da bosanski i hrvatski jezik u Republici Srpskoj nisu ravnopravno zastupljeni u institucijama, javnoj upravi i obrazovnom sistemu, te da djeca bošnjačke i hrvatske nacionalnosti u javnim školama nemaju pravo na nastavu na maternjim jezicima.
Kao posebno zabrinjavajuće potpisnici navode i to da nastavni planovi i programi u Republici Srpskoj sadrže sadržaje koji relativiziraju ili direktno osporavaju presude međunarodnih pravosudnih tijela — Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju, Međunarodnog rezidualnog mehanizma i Međunarodnog suda pravde.
Pored toga, u dokumentu se upozorava da su Bošnjaci, unatoč tome što čine znatan udio stanovništva entiteta, i dalje nedovoljno prisutni u javnoj upravi, policijskim strukturama i preduzećima u državnom vlasništvu. Potpisnici tvrde da se zakonom predviđena mjesta za bošnjačke predstavnike redovno zaobilaze, a popunjavaju voljom parlamentarne većine.
Schmidt je na sjednici Vijeća sigurnosti tu problematiku sažeo na sljedeći način:
„Kontinuirano negiranje višeetničkog karaktera entiteta, a napose unutar Republike Srpske, preraslo je u sustavno marginalizovanje. Takva diskriminacija ne samo da povređuje temeljna prava građana koji pripadaju manjinskim zajednicama, nego i dodatno otežava održivi povratak raseljenih osoba predviđen Aneksom 7 mirovnog sporazuma.
Pismo potpredsjednika Republike Srpske i grupe bošnjačkih izabranih predstavnika ukazuje na niz institucionalnih problema koji pogađaju pripadnike manjinskih konstitutivnih naroda u entitetu — od selekcije pri zapošljavanju u javnom sektoru i neinkluzivnog obrazovanja, pa sve do ograničavanja slobodnog iskazivanja identiteta i javnog veličanja ratnih zločinaca.”
