Vlada Republike Srpske predala je svoj 33. izvještaj Vijeću sigurnosti UN-a, u kojem oštro osporava rad Christiana Schmidta, tvrdeći da njegovo ponašanje narušava političku stabilnost u zemlji.
U dokumentu se insistira na striktnoj primjeni Dejtonskog sporazuma, dok se osporava legitimitet međunarodnih nadzornih tijela.
Navodi se da Christian Schmidt nema pravnu osnovu za funkciju visokog predstavnika jer njegovo imenovanje, prema tvrdnjama iz izvještaja, nije potvrđeno od strane Vijeća sigurnosti. S tim u vezi, vlasti Republike Srpske odbacuju njegove odluke, uključujući i zakone koje je donio, a koji su izazvali snažne reakcije. Poseban dio izvještaja odnosi se na sudski proces protiv Milorada Dodika, kojeg Vlada RS naziva politički motivisanim i kao prijetnju demokratskim principima, iako su nadležni sudovi djelovali po važećem zakonodavstvu koje je uvedeno u cilju zaštite ustavnog sistema.
Dokument sadrži brojne optužbe na račun OHR-a, opisujući ga kao izvor nestabilnosti i sredstvo nametanja vanjskih političkih interesa. Takođe se traži njegovo ukidanje, uz tvrdnju da prisustvo stranih sudija u Ustavnom sudu narušava suverenitet BiH i blokira njen evropski put – pri čemu se zanemaruje uloga tih institucija u očuvanju institucionalne ravnoteže u složenom državnom okviru.
U više navrata se naglašava da Republika Srpska ne planira razdruživanje i da se zalaže za mir, ali se istovremeno zagovara vraćanje nadležnosti sa nivoa države na entitet, što često izaziva napetosti i otežava međuentitetsku saradnju.
U dijelu koji se bavi bošnjačkim strankama, izvještaj ih optužuje za blisku saradnju s OHR-om i ometanje dijaloga, dok u potpunosti izostaje samokritika ili priznavanje odgovornosti vlasti RS-a za izazivanje političkih tenzija.
Iako se u dokumentu poziva na razgovor, sadržaj i ton, uključujući i lične napade na Schmidta, umanjuju ozbiljnost takvog poziva. Umjesto pravno zasnovane argumentacije, izvještaj koristi izraze i opise koji više odgovaraju unutrašnjoj političkoj retorici.
RS ponavlja da je opredijeljena za put ka EU, no stavovi Evropske unije jasno zahtijevaju funkcionalnost države i poštovanje zakona – standardi koji su sve češće dovedeni u pitanje zbog samoinicijativnih poteza vlasti u ovom entitetu.
Uprkos verbalnom zalaganju za mir, sadržaj izvještaja ukazuje na rastući jaz između izjava i prakse vlasti RS-a u odnosu na međunarodne demokratske norme. Umjesto reformi, fokus je na vraćanju političkih pozicija koje odgovaraju tumačenju entitetskih vlasti, dok se međunarodni akteri optužuju za miješanje u unutrašnje stvari.
