Nova američka strategija za Zapadni Balkan: Hoće li Washington manje insistirati na demokratiji, a više na ekonomiji i sigurnosti?

Dok se pažnja javnosti u regionu uglavnom usmjerava na predstojeće parlamentarne izbore 25. oktobra i brojne unutrašnjopolitičke sukobe, u javnosti je znatno manje prostora dobila nova američka politika prema Zapadnom Balkanu. Upravo promjena prioriteta Washingtona mogla bi, prema ocjenama pojedinih analitičara, imati dugoročne posljedice na odnose Sjedinjenih Američkih Država sa državama regiona.

Nova strategija koju je predstavio State Department tumači se kao mogući zaokret u odnosu prema dosadašnjem pristupu. Umjesto snažnijeg uključivanja u izgradnju političkih institucija i podršku demokratskim procesima, naglasak bi u većoj mjeri mogao biti stavljen na ekonomsku saradnju, sigurnost, trgovinu i konkretne interese američkih kompanija.

Takvo tumačenje iznio je i beogradski advokat i analitičar Čedomir Stojković, koji smatra da Washington postepeno napušta model u kojem je demokratizacija bila jedan od važnijih elemenata američkog angažmana na Zapadnom Balkanu.

Veći fokus na ekonomsku i komercijalnu diplomatiju

Prema Stojkovićevoj interpretaciji, nova politika znači da se Sjedinjene Američke Države više neće prvenstveno baviti izgradnjom političkih sistema u zemljama regiona, nego će odnose graditi kroz saradnju s postojećim vlastima.

To bi u praksi značilo veći fokus na infrastrukturne projekte, trgovinu, investicije i energetske projekte, ali i na sigurnosnu saradnju.

Stojković smatra da bi takav pristup mogao dovesti do smanjenja američkog oslanjanja na civilni sektor i organizacije koje su ranije imale značajnu ulogu u promovisanju demokratskih standarda.

„SAD odustaje od dalje izgradnje političkih sistema država na Zapadnom Balkanu i u vezi s tim i od međunarodnog nadzora, i prije svega će se oslanjati na komercijalnu diplomatiju i saradnju“, naveo je Stojković u svojoj analizi.

Ipak, takvu ocjenu treba posmatrati kao njegovo tumačenje američke strategije, a ne kao dokaz da su Sjedinjene Američke Države u potpunosti odustale od pitanja demokratije i vladavine prava u regionu.

Srbija u fokusu američko-kineskog nadmetanja

Posebno pitanje odnosi se na budući odnos Washingtona i Beograda.

Stojković smatra da će američka politika prema Srbiji u narednom periodu biti snažno povezana s nastojanjem da se ograniči kineski ekonomski i politički utjecaj.

Prema njegovoj interpretaciji, Washington bi mogao nastaviti razvijati saradnju sa Srbijom u oblastima sigurnosti, odbrane, trgovine i infrastrukture, istovremeno pokušavajući otvoriti veći prostor američkim kompanijama.

U tom kontekstu posebno se spominje ideja recipročnije trgovine, kao i jačanje ekonomskih veza koje bi trebale povećati prisustvo američkih kompanija na tržištu regiona.

Stojković smatra da bi upravo infrastrukturni projekti mogli postati jedno od glavnih područja američkog angažmana.

Organizirani kriminal kao sigurnosni prioritet

Nova politika, prema njegovom tumačenju, veću pažnju posvećuje i organiziranom kriminalu.

Organizirane kriminalne strukture na Zapadnom Balkanu posmatraju se kao potencijalna prijetnja američkim interesima, uključujući i sigurnost samih Sjedinjenih Američkih Država.

To pokazuje da Washington regionalna pitanja ne posmatra isključivo kroz demokratizaciju i političke reforme, već i kroz širi sigurnosni i ekonomski interes.

Takav pristup mogao bi značiti da će stabilnost regiona biti jedan od najvažnijih kriterija američke politike. Međutim, ostaje otvoreno pitanje kako će se taj cilj uskladiti s potrebom za demokratskim reformama, slobodnim institucijama i odgovornim upravljanjem.

Šta bi to moglo značiti za BiH?

Za Bosnu i Hercegovinu eventualna promjena prioriteta Washingtona bila bi posebno značajna.

Američka politika prema BiH decenijama je bila snažno povezana s očuvanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma, teritorijalnog integriteta države, demokratskih institucija i sigurnosti.

Ukoliko ekonomski i sigurnosni interesi postanu još izraženiji dio američke politike, domaće vlasti mogle bi dobiti veću odgovornost za rješavanje unutrašnjih političkih problema.

To, međutim, ne znači automatski da će SAD prestati reagovati na pitanja koja ugrožavaju stabilnost Bosne i Hercegovine. Naprotiv, sigurnost i stabilnost zemlje ostaju područja u kojima Washington ima direktan interes.

Nova strategija zato bi mogla donijeti prije promjenu načina djelovanja nego potpuni odlazak Sjedinjenih Američkih Država iz regiona.

Za Zapadni Balkan ključno će biti kako će se u narednim godinama uskladiti tri interesa: američka sigurnost, ekonomsko nadmetanje sa Kinom i Rusijom te potreba država regiona za jačanjem demokratskih institucija.

Upravo će praksa pokazati hoće li Washington zaista smanjiti politički angažman i veći dio svojih interesa ostvarivati kroz saradnju s lokalnim vlastima ili će demokratija i dalje ostati važan dio američke politike prema Balkanu.