Nakon prvih naznaka da bi američka administracija mogla mijenjati svoju politiku prema Bosni i Hercegovini, ubrzo se ispostavilo da ti signali predstavljaju tek početak mnogo širih diplomatskih promjena koje su u pripremi.
Prvi takav trag dao je James J. Carafano iz Heritage Foundation u svom tekstu objavljenom 4. septembra 2025. godine pod naslovom „Američka politika na Zapadnom Balkanu“. Carafano je naglasio kako je pitanje BiH postalo važnije za administraciju u Washingtonu od statusa dijaloga između Srbije i Kosova — što je tada zvučalo kao iznenađujuća tvrdnja, ali će se ubrzo pokazati tačnom.
Potvrda njegovih predviđanja stigla je iz diplomatskih krugova kada je Brendan Hanrahan, visoki zvaničnik State Departmenta, kroz intenzivne aktivnosti “iza kulisa” direktno utjecao na političke odluke u BiH. To se jasno vidjelo kada je Narodna skupština RS-a 18. oktobra poništila čitav set zakona koji su predstavljali udar na ustavni poredak. Dan kasnije, u neuobičajeno nedjeljno saopštenje, SAD su pozdravile tu odluku — što je jasan znak povećanog američkog fokusa na BiH.
Već tada je postalo očito da Washington primjenjuje novu strategiju. Prema pisanju analitičara, dio te promjene uključuje i tihi politički dogovor koji je, iza zatvorenih vrata, doveo do povlačenja Milorada Dodika sa formalnih funkcija — iako se detalji tog dogovora i dalje ne iznose.
Nakon prvih naznaka da bi američka administracija mogla mijenjati svoju politiku prema Bosni i Hercegovini, ubrzo se ispostavilo da ti signali predstavljaju tek početak mnogo širih diplomatskih promjena koje su u pripremi.
Prvi takav trag dao je James J. Carafano iz Heritage Foundation u svom tekstu objavljenom 4. septembra 2025. godine pod naslovom „Američka politika na Zapadnom Balkanu“. Carafano je naglasio kako je pitanje BiH postalo važnije za administraciju u Washingtonu od statusa dijaloga između Srbije i Kosova — što je tada zvučalo kao iznenađujuća tvrdnja, ali će se ubrzo pokazati tačnom.
Potvrda njegovih predviđanja stigla je iz diplomatskih krugova kada je Brendan Hanrahan, visoki zvaničnik State Departmenta, kroz intenzivne aktivnosti “iza kulisa” direktno utjecao na političke odluke u BiH. To se jasno vidjelo kada je Narodna skupština RS-a 18. oktobra poništila čitav set zakona koji su predstavljali udar na ustavni poredak. Dan kasnije, u neuobičajeno nedjeljno saopštenje, SAD su pozdravile tu odluku — što je jasan znak povećanog američkog fokusa na BiH.
Već tada je postalo očito da Washington primjenjuje novu strategiju. Prema pisanju analitičara, dio te promjene uključuje i tihi politički dogovor koji je, iza zatvorenih vrata, doveo do povlačenja Milorada Dodika sa formalnih funkcija — iako se detalji tog dogovora i dalje ne iznose.
Slične teze ranije je iznio i Max Primorac iz “Thatcher Center for Freedom”, blizak hrvatskom političkom lobiju, u opsežnoj studiji „Bosna i Hercegovina: Okončanje neuspjeha u izgradnji nacije“ objavljenoj u julu 2025. godine.
Tokom dolaska u Sarajevo, otpravnik poslova John Ginkel potvrdio je smjer američke politike koji su naznačili Carafano i Primorac — jasnu distancu od ustaljene prakse potpune koordinacije sa institucijama u glavnom gradu BiH. Washington sada istovremeno otvara direktne diplomatske kanale prema Banjaluci, dok Sarajevo ostavlja u poziciji posmatrača.
Takav pristup mnogi tumače kao de facto prihvatanje Republike Srpske kao paralelne političke strukture, sa vlastitim sistemom vlasti. Ova transformacija vidljiva je i u novoj retorici: američko saopštenje govori o saradnji sa „konstitutivnim narodima“, izostavljajući građanski princip koji je ranije naglašavan.
Pozitivne reakcije iz vrha RS-a, uključujući Željku Cvijanović, ukazuju da se ovaj pristup doživljava kao diplomatska rehabilitacija entiteta.
Ipak, postavlja se ključno pitanje:
👉 Da li SAD ponovo pokušavaju posredovati u sukobu koji su vjerovali da su već riješili, ali ovaj put bez klasične diplomatije?
Sve ukazuje na to da američka administracija nastoji okončati epochu takozvane „stabilokratije“ — koncepta koji je, umjesto stabilnosti, proizveo trajnu političku krizu i ojačao nacionalističke elite poput Dodika i Čovića.
Dodik je uklonjen sa funkcija, ali politički utjecaj mu ostaje. Uloga SAD-a sada zavisi od toga hoće li se iskorijeniti sistem iz kojeg je on crpio moć.
Ako ova strategija uspije, njegova smjena mogla bi biti početak nove faze — BiH u kojoj se trajna nestabilnost više ne tretira kao prihvatljiva politička cijena.
