Konferencija posvećena Dejtonskom mirovnom sporazumu, održana u Zagrebu povodom 30 godina od njegovog potpisivanja, pokazala je koliko su stavovi o sadašnjosti i budućnosti Bosne i Hercegovine i dalje duboko podijeljeni. Umjesto konsenzusa, skup je otvorio niz političkih i sigurnosnih dilema koje prate zemlju još od završetka rata.
Na konferenciji su učestvovali političari iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske, akademski analitičari te gosti iz Sjedinjenih Američkih Država. Među govornicima bila je i članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović, koja je poručila da BiH funkcioniše kao politički eksperiment, tvrdeći da visoki predstavnik nema legitimitet zakonodavca, dok je Ustavni sud BiH, prema njenom mišljenju, odavno izašao iz okvira zaštite Ustava.
Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović iskoristio je skup da ponovi stav kako Ured visokog predstavnika treba zatvoriti, uz ocjenu da je pitanje državne imovine jedno od ključnih neriješenih pitanja koje opterećuje političke odnose u zemlji. U istom kontekstu, pažnju je privukao nastup američkog lobiste Maxa Primorca, koji je ustvrdio da bi dodatna teritorijalna reorganizacija BiH, uključujući ideju trećeg entiteta, mogla donijeti stabilnost.
Takve poruke izazvale su burne reakcije. Ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković reagovao je pismom upućenim američkim institucijama, upozoravajući da se iznose teze koje ne odražavaju realno stanje na terenu i mogu dodatno produbiti političke podjele.
Primorac je u svom izlaganju naveo da je Dejton obećao jednakost konstitutivnih naroda, ali da se ona, prema njegovim riječima, nikada nije u potpunosti ostvarila. Tvrdio je da međunarodni nadzor guši unutrašnje dogovore i da takav sistem ostavlja prostor za jačanje vanjskih utjecaja u regionu.
Najemotivniju reakciju izazvao je govor bivšeg reisul-uleme Islamske zajednice u BiH Mustafe ef. Cerića, koji je poručio da Bošnjaci ne žele nove etničke podjele niti političke eksperimente.
„Ne tražimo posebnu državu, ne tražimo sukobe. Želimo živjeti zajedno i graditi budućnost u miru“, rekao je Cerić, upozoravajući da insistiranje na etničkim rješenjima vodi ka novim krizama.
Poseban dio svog izlaganja posvetio je sigurnosnom aspektu, naglašavajući da je članstvo Bosne i Hercegovine u NATO savezu ključno pitanje stabilnosti. Podsjetio je da je još 2009. godine postojao politički konsenzus o tom putu, te naveo primjere zemalja regiona koje su, nakon ulaska u NATO, značajno smanjile sigurnosne rizike.
Cerić je istakao i ulogu Hrvatske, navodeći da bi Zagreb, kao članica NATO-a i Evropske unije, mogao biti važan saveznik BiH u jačanju međunarodne sigurnosne pozicije, uz poruku da bi jasna i otvorena podrška uklonila brojne dileme koje prate vanjsku politiku zemlje.
Zaključno, konferencija u Zagrebu pokazala je da Dejtonski sporazum, tri decenije nakon potpisivanja, i dalje predstavlja temelj mira, ali i izvor trajnih političkih nesuglasica. Rasprave su potvrdile da bez unutrašnjeg dijaloga i jasnog geopolitičkog pravca Bosna i Hercegovina ostaje izložena stalnim pritiscima i krizama.
