Ustavni sud Bosne i Hercegovine donio je odluku u predmetu “Zuhrić i ostali”, utvrdivši da odredbe koje je 2. oktobra 2022. nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt krše Evropsku konvenciju o ljudskim pravima jer ne omogućavaju pripadnicima Ostalih kandidaturu za (pot)predsjednika Federacije BiH niti učešće u izbornom procesu. Sud je naložio Parlamentarnoj skupštini BiH i Parlamentu FBiH da preduzmu mjere kako bi se eliminisala ova diskriminacija.
Ustavni sud BiH je, postupajući po apelacijama Albina Zuhrića, Sandre Imširović, Senite Handukić i Zlatana Begića, utvrdio povredu člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju. Naime, Sud BiH je svojim konačnim odlukama onemogućio Zuhriću, Imširović i Handukić da kao delegati Kluba Ostalih u Domu naroda FBiH predlože kandidate za funkcije predsjednika i potpredsjednika FBiH, dok je Begiću, koji se izjasnio kao pripadnik Ostalih, uskraćena mogućnost kandidature.
Ustavni sud BiH je također podsjetio na svoju raniju odluku u predmetu “Komšić” (U-14/12) iz 2015. godine, kada je zaključeno da su odredbe Ustava FBiH i Izbornog zakona, koje su omogućavale kandidaturu isključivo konstitutivnim narodima, nespojive s članom II/4. Ustava BiH i Evropskom konvencijom.
Sud je i u ovom predmetu zaključio da različit tretman apelanata na osnovu etničke pripadnosti nema objektivno i razumno opravdanje, čime je potvrđena povreda njihovog prava na nediskriminaciju. Iako je Sud zatražio od nadležnih zakonodavnih tijela da izmijene diskriminatorne odredbe, nije eksplicitno naložio njihovo brisanje.
U odluci se navodi da je visoki predstavnik Schmidt, prilikom izmjena ustavnih i zakonskih odredbi 2022. godine, propustio priliku da ukine postojeću diskriminaciju, uprkos tome što je bio svjestan presude u predmetu “Komšić”. Umjesto da otkloni nejednakost, on ju je prenio u nove ustavne i zakonske odredbe.
U izdvojenom mišljenju sudije Valerije Galić, kojem se pridružio Marin Vukoja, istaknuto je da Ustavni sud nije trebao ponovo odlučivati o ovom pitanju budući da je već riješeno u odluci U-14/12, koja ima obavezujuće dejstvo. Oni su također izrazili neslaganje s odlukom da se zakonodavnim tijelima naloži provođenje presude iz 2015. godine, ocjenjujući da se time Ustavni sud udaljava od ranije prakse.