Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini, Christian Schmidt, i dalje izaziva kontroverze u domaćoj javnosti zbog načina na koji obavlja svoju funkciju. Dok tvrdi da mu je stalo do vladavine prava i stabilnosti države, mnogi analitičari i mediji ističu da njegove aktivnosti sve više liče na ulogu ministra vanjskih poslova BiH, a ne na posao visokog predstavnika sa širokim bonskim ovlaštenjima.
Najnoviji primjer stigao je iz Berlina, gdje se Schmidt sastao s njemačkim ministrom vanjskih poslova Johannom Wadephulom. Tom prilikom govorio je o “izazovima i prilikama na evropskom putu BiH” te ocijenio da je politička situacija u zemlji i dalje “nezadovoljavajuća”. Međutim, dok u evropskim prijestolnicama daje izjave o eurointegracijama i perspektivama, unutar same Bosne i Hercegovine ključne institucije blokiraju procese od vitalnog značaja.
Najilustrativniji slučaj je opstrukcija ministra finansija i trezora BiH, Srđana Amidžića, koji ne osigurava sredstva potrebna za održavanje prijevremenih izbora u entitetu Republika Srpska. Njegov zamjenik, Muhamed Hasanović, također se, prema kritikama, ne snalazi u ovoj krizi. Uprkos ozbiljnosti problema, Schmidt ne reaguje – iako bi, smatraju mnogi, upravo on mogao i trebao da upotrijebi bonska ovlaštenja kako bi se spriječila finansijska blokada izbornog procesa.
“Ukoliko mu je zaista stalo do vladavine prava, logičan potez bio bi da intervenira i omogući održavanje izbora”, poručuju analitičari, naglašavajući da se radi o pitanju koje direktno zadire u demokratski poredak zemlje.
Umjesto odlučne akcije, Schmidt energiju troši na sastanke u inostranstvu i poruke koje često zvuče kao da dolaze iz kabineta šefa bh. diplomatije – funkcije koja u zemlji već postoji i jasno je definisana zakonima. Zbog ovakvog pristupa, OHR se u očima brojnih građana i političkih aktera sve više doživljava kao paravan iza kojeg Schmidt gradi vlastiti međunarodni imidž, dok gorući problemi unutar BiH ostaju neriješeni.
Kritičari zaključuju da Bosna i Hercegovina u ovom trenutku ne treba “još jednog šefa diplomatije”, već odlučnog i autoritativnog visokog predstavnika koji će reagovati kada se ugrožava izborni proces i demokratski poredak države.
