Vučić pod pritiskom zbog najava o sahrani Ratka Mladića: Američki kongresmen povukao paralelu s Hitlerom
Smrt pravosnažno osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića ponovo je otvorila pitanje odnosa Srbije prema ratnoj prošlosti i izazvala snažne reakcije u međunarodnoj javnosti, posebno nakon informacija da je u Beogradu bilo razmatrano da bivši komandant Vojske Republike Srpske bude sahranjen uz najviše državne i vojne počasti.
Takve najave izazvale su oštre reakcije, a dio međunarodne javnosti ocijenio ih je kao neprihvatljiv odnos prema osobi koja je pred Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za krivične sudove pravosnažno osuđena na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici, zločina protiv čovječnosti i drugih ratnih zločina počinjenih tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Posebna pažnja usmjerena je prema predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću, čija je politika prema ratnoj prošlosti i odnosu prema osuđenim ratnim zločincima već godinama predmet kritika iz dijela međunarodne zajednice.
Wilson oštro kritikovao Vučića
Među najdirektnijim reakcijama bila je ona američkog kongresmena Joea Wilsona, republikanskog člana Predstavničkog doma Kongresa Sjedinjenih Američkih Država i supredsjedavajućeg američke Helsinške komisije.
Wilson je putem društvenih mreža kritikovao mogućnost da Mladić bude ispraćen uz državne počasti, povlačeći izuzetno oštru historijsku paralelu.
„Neshvatljivo je da Vučić planira sahraniti ratnog zločinca Mladića uz počasti. To je kao da Njemačka odaje državne počasti Hitleru“, poručio je Wilson.
Njegova izjava izazvala je dodatnu pažnju upravo zbog funkcije koju obavlja i činjenice da se pitanja vezana za Srbiju, Bosnu i Hercegovinu i stabilnost Zapadnog Balkana posljednjih godina sve češće nalaze u fokusu američkih institucija.
Wilson je jedan od američkih političara koji otvoreno zagovaraju snažniji angažman Washingtona na Zapadnom Balkanu, posebno kada je riječ o očuvanju mira, teritorijalnog integriteta država regiona i suočavanju s političkim akterima za koje smatra da ugrožavaju regionalnu stabilnost.
Odnos prema Mladiću ponovo otvorio pitanje suočavanja s prošlošću
Slučaj Ratka Mladića za Bosnu i Hercegovinu ima posebno težinu. Bivši komandant Vojske Republike Srpske pravosnažno je osuđen na doživotnu kaznu zatvora zbog niza najtežih međunarodnih zločina.
Među ključnim tačkama presude nalazi se genocid počinjen u Srebrenici u julu 1995. godine, ali i zločini protiv čovječnosti, progon, istrebljenje, ubistva, deportacije i prisilno premještanje stanovništva, kao i terorisanje civilnog stanovništva Sarajeva.
Zbog toga svaka odluka institucija ili javnih zvaničnika kojom se Mladić predstavlja kao heroj ili osoba kojoj pripadaju državne počasti u Bosni i Hercegovini izaziva snažne reakcije, posebno među porodicama žrtava i preživjelima ratnih zločina.
Pitanje nije samo način na koji će jedna osoba biti sahranjena, već i poruka koju institucije šalju o odnosu prema pravosnažnim sudskim presudama i žrtvama.
Wilson već ranije kritikovao politiku Beograda
Joe Wilson nije novi kritičar vlasti u Srbiji. Američki kongresmen već je ranije zagovarao snažniji pritisak Washingtona prema Beogradu zbog pitanja koja se odnose na regionalnu sigurnost i političku stabilnost.
U svom djelovanju u Kongresu posebno se bavio Zapadnim Balkanom, a podržavao je i prijedloge kojima bi Sjedinjene Američke Države uvele dodatne mjere protiv pojedinaca za koje se procijeni da ugrožavaju mir, stabilnost ili teritorijalni integritet država regiona.
Zbog toga njegova najnovija reakcija na odnos prema Mladiću nije izolovana od šireg političkog konteksta.
Wilson je ranije kritikovao i određene odluke povezane sa sankcijama prema srpskoj naftnoj kompaniji NIS, u kojoj je značajan vlasnički udio imao ruski Gazprom, ukazujući na problem ruskog ekonomskog i političkog utjecaja u Srbiji.
Sahrana postala mnogo više od porodičnog događaja
Kontroverze oko posljednjeg ispraćaja Ratka Mladića pokazuju koliko je pitanje odnosa prema ratnoj prošlosti i dalje politički osjetljivo na prostoru bivše Jugoslavije.
Za porodice žrtava genocida i drugih zločina počinjenih tokom rata, eventualno odavanje državnih počasti pravosnažno osuđenom ratnom zločincu predstavlja dodatno poniženje i poruku da presude međunarodnih sudova nisu prihvaćene kao konačna činjenica.
S druge strane, dio političkih i društvenih struktura u Srbiji i Republici Srpskoj Mladića i dalje posmatra kroz potpuno drugačiju interpretaciju njegove ratne uloge, što pokazuje da proces suočavanja s prošlošću na prostoru regiona nije završen.
Upravo zbog toga reakcije poput Wilsonove imaju širi značaj. One pokazuju da se način na koji Srbija tretira naslijeđe ratova devedesetih i dalje pažljivo prati u Washingtonu i drugim zapadnim prijestolnicama.
Za Bosnu i Hercegovinu, međutim, najvažnije pitanje ostaje odnos prema žrtvama i pravosnažnim sudskim presudama. Bez jasnog priznanja činjenica utvrđenih pred međunarodnim i domaćim sudovima teško je govoriti o stvarnom napretku u procesu suočavanja s prošlošću i izgradnji povjerenja u regionu.