Jasmin Agić: Tito je od naroda bez političkog oblika napravio modernu naciju, danas pečemo halvu i umišljamo da smo napredovali
Bosanskohercegovački književnik i novinar Jasmin Agić predstavio je svoj novi roman “Uloga Josipa Broza u životu djeda Sulejmena”, koji kroz prizmu običnog čovjeka evocira uspomene na socijalističku Jugoslaviju i lik Josipa Broza Tita. U razgovoru za Klix.ba, povodom 45. godišnjice Titove smrti, Agić je govorio o motivima za pisanje romana, nostalgiji prema bivšoj državi i načinima na koje današnje elite pokušavaju iskriviti historiju.
Roman, kako ističe autor, svakako predstavlja komentar na jugonostalgiju, ali ne samo kroz političku dimenziju već i kao umjetničko djelo koje se dotiče identiteta, otpora i sjećanja. Tito je, prema njegovom mišljenju, bio revolucionar koji je stvorio društvo utemeljeno na slobodi, jednakosti i bratstvu – vrijednostima koje danas gotovo da i ne postoje.
Za Agića je ključno to što je Tito, uz partizanski pokret, omogućio Bosni i cijeloj Jugoslaviji da završe na strani pobjednika u Drugom svjetskom ratu, ne kao pasivni posmatrači, već kao aktivni oblikovatelji kraja fašizma. Kroz lik djeda Sulejmena, autor je želio prikazati običnog bosanskog čovjeka koji je bez puno razmišljanja, vođen instinktom, stao protiv zla i priključio se borbi.
Agić tvrdi da je danas sve prisutnija tendencija demonizacije Tita, što je posljedica propagande nacionalističkih elita koje žele sakriti vlastitu nesposobnost i korupciju. Dok pokušavaju prikazati Broza kao diktatora, istovremeno se prešućuje da je pod njegovim vodstvom zemlja industrijalizirana, izgrađeni su gradovi, uvedeno besplatno školstvo i zdravstvo, te stvorena jaka srednja klasa.
Podsjeća da je u Titovo vrijeme bilo stambenih zgrada građenih solidarnošću radnika, koncerna i kombinata poput Energoinvesta i UNIS-a, dok su danas ti resursi uništeni ili privatizirani. “Tito se danas mitologizira jer živimo u divljem kapitalizmu koji je uništio sve osim 30 vladajućih porodica”, kaže Agić, ističući da se u ovom društvu čak ni zdravlje više ne može riješiti u državnim institucijama, već se pacijenti šalju u privatne klinike.
Govoreći o romanu, Agić pojašnjava da je Tito u djelu prisutan kao mitska figura – više simbol nego aktivni lik, ali svakako centralni element oko kojeg se vrti život glavnih protagonista. Iako je sve fikcija, pazilo se na historiografsku preciznost i moguću vremensko-prostornu utemeljenost likova i događaja.
“Tito je razumio pojam nezavisnosti, što je pokazao odbijanjem Staljina. Razumio je i stvarne potrebe ljudi, jer je Jugoslaviju gradio kao zemlju blagostanja i radničkih prava. Danas, kad su sve zemlje bivše Jugoslavije politički beznačajne i ekonomski slabe, vidimo koliku smo štetu sami sebi napravili”, ističe Agić.
Dodaje da su svi osim Slovenije danas zarobljeni u političkoj entropiji i siromaštvu, a da su tzv. demokratske reforme bile rezultat neznanja i pohlepe. Smatra da smo kolektivno zakazali jer nismo bili dovoljno mudri da sačuvamo ono što smo imali.
Na kraju naglašava: “Tito je od naroda koji nije imao političku formu, koji je bio obična rulja, napravio politički narod, društvo s identitetom. Danas smo, zahvaljujući onima koji su nas obmanuli, pretvoreni u potpunu nevažnost. Imali smo zvijezdu vodilju, a zamijenili smo je iluzijama”.
Reakcije na roman su, kako kaže, bile veoma dobre – osim nekolicine nacionalista i šutnje kritike, koju tumači kao oprez zbog političke klime u regiji. Ipak, ističe, podrška čitalaca iz svih dijelova bivše države daje mu razlog za optimizam.
