Politička scena u Bosni i Hercegovini ponovo je uzdrmana nakon burnih reakcija ministra odbrane Zukana Heleza na navode i istupe Maksa Primorca i europarlamentarke Željane Zovko, čiji nastupi na evropskim institucijama posljednjih godina intenzivno oblikuju narativ o navodnoj ugroženosti Hrvata u BiH i potrebi „preustroja“ države. Iako Helezove izjave jesu bile neuobičajeno oštre, ne može se zanemariti kontekst u kojem su izrečene, niti činjenica da su nastupile kao reakcija na kontinuirane i, kako mnogi ocjenjuju, koordinirane pokušaje slabljenja državnih institucija i normaliziranja ideja koje su već jednom razorile Bosnu i Hercegovinu.
Slučaj je posebno zanimljiv zato što se Helez našao u ulozi onoga koji mora reagirati, iako Bosna i Hercegovina ima ministra vanjskih poslova Elmedina Konakovića — osobu koja bi, barem formalno, trebala biti prva linija odbrane u situacijama kada se u evropskim institucijama iznose teške optužbe i manipulacije na račun države. Međutim, Konaković je već duži period kritiziran zbog svoje blage reakcije na aktivnosti Željane Zovko, sa kojom se nerijetko viđa i fotografiše po Briselu, ostavljajući utisak političke bliskosti i prešutnog razumijevanja.
U tom kontekstu treba posmatrati i Helezovu „eksploziju“. Ona nije nastala iz hira, niti iz želje za jeftinim političkim poenima, već kao rezultat dugogodišnjeg nakupljanja tenzija, sistematskog potkopavanja države i sve glasnijih zahtjeva za novom podjelom Bosne i Hercegovine. Kako je naveo portal Stav.ba, postoje trenuci u politici kada se rutina diplomatskih fraza jednostavno pokaže nedovoljnom da opiše razmjere opasnosti. Jedan takav trenutak sada je nastupio — kada se na Bosnu i Hercegovinu vrši snažan politički, propagandni i lobistički pritisak s ciljem potpunog preuređenja zemlje, mimo volje njenih građana.
Helez je svoje stavove iznio i tokom razgovora za Televiziju Hayat gdje je oštro kritizirao Primorca i Zovko. Njegove riječi postale su predmet žučnih reakcija, ali sadržaj onoga što je govorio, a ne sama forma, predstavlja suštinu problema. Primorac je, podsjetimo, pred Odborom za vanjske poslove Evropskog parlamenta iznio teške i neutemeljene tvrdnje da su Hrvati u BiH „progonjena kršćanska zajednica“ pod pritiskom „muslimanske većine“, te da jedino treći entitet može spasiti njihovu poziciju. Takav narativ nije nov, ali sada dolazi u trenutku globalnih geopolitičkih pomjeranja, što ga čini opasnijim nego ranije.
S druge strane, Konakovićeva mlaka reakcija na ovakve provokacije dodatno je pojačala kritike na njegov račun. Kada je Zovko 2023. godine javno pohvalila Konakovića kao „dobrog dečka“ koji će stati uz evropske vrijednosti, mnogi su to protumačili kao signal političke bliskosti. Njegova kasnija izjava u emisiji „Nedjeljom u 2“ o hrvatskoj agresiji na BiH, koju je relativizirao nazivajući je „interpretacijom pravnika“, dodatno je urušila povjerenje dijela javnosti u njegovu sposobnost zaštite državnih interesa.
U takvom okruženju, Helezove riječi predstavljaju reakciju na dugotrajan proces potcjenjivanja državnih institucija i relativiziranja historijskih činjenica. Posebno kada se u obzir uzmu izjave predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića, koji godinama koristi uvredljiv rječnik prema Bosni i Hercegovini i negira genocid u Srebrenici. Istovremeno, hrvatski politički i lobistički krugovi intenzivirali su kampanju kojom Bošnjake predstavljaju kao „radikalne muslimane“, pokušavajući time opravdati ideju trećeg entiteta.
U svemu ovome, Helez naglašava da neće šutjeti. Prema njegovim riječima, šutnja bi bila saučesništvo u pokušajima da se BiH razorije političkim sredstvima, onako kako to nije uspjelo vojnim devedesetih godina. Napadi na njega, ističe, samo su dokaz da govori istinu.
Podršku Helezu dala je i Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA), koja je u svom pismu jasno upozorila na opasnost od savremenih političkih ideologija koje baštine duch poraženih fašističkih politika iz prošlosti.
