Poslanik Branislav Borenović, šef Komisije za borbu protiv korupcije u Parlamentu BiH, napadnut je maskiranim napadačima koji su pred njegove oči prskali biber sprejem prije nego što su pobjegli. Ovaj alarmantni incident zbio se ispred njegove porodične zgrade, a snimak momenta napada sad je javno dostupan.
Motiv napada — šta kaže Nebojša Vukanović?
Vojin Mijatović i politički protivnik Borenovića, Nebojša Vukanović, ističe da je napad kruna svjesnog mehanizma zastrašivanja. Borenović je bio na čelu istrage o moguće korupcijskoj kupovini zgrade u vlasništvu Mileta Radišića — bliskog kuma Milorada Dodika. Istraga se odnosila na sumnjivu transakciju od oko 100 miliona KM, koja je trebala ići kroz Upravu za indirektno oporezivanje BiH.
Prema Vukanovićevim riječima, napad je „poruka“ da se zaustavi borba protiv korupcije — posebno dok je procesura u toku. Puštanje slike Borenovića na prijemu s britanskim ambasadorom uz komentare koje je objavila Gorica Dodik (optužbe o marionetizmu i stranoj zavadi) dodatno je zagrijalo atmosferu, tvrdi Vukanović — jer svakodnevna stigmatizacija i etiketiranje opozicije kao „stranih agenata“ lak prelazi u direktnu fizičku prijetnju.
Politika, prijetnje i institucije — šta ova drama otkriva
- Strategija zastrašivanja: Napad nije bio slučajan čin nasilja, već znak da u institucionalnim strukturama postoje blokade koje žele ugušiti kritike — posebno one koje se tiču korupcije i netransparentnih poslova.
- Retorika mržnje prelazi u nasilje: Kada se politički neistomišljenici dehumanizuju ili prikazuju kao izdajnici, to društvu otvara vrata za nasilje. Optuživanje opozicije za strani utjecaj nije više samo verbalni udar, već politički kontekst za fizicke napade.
- Poziv na istragu — ali i odgovornost: Vukanović ne samo da traži privredne nalogodavce, već i generalni slom sistema zastrašivanja. Optužbe protiv upravo onih struktura koje trebaju štiti integritet države dodatno pojačavaju potrebu za transparentnim istragama.
Analiza redakcije
Napad na Branislava Borenovića simbol je opstanka dubokih političkih tenzija u BiH. U ovom slučaju, nasilje nije produkt emocije, već ideološke strategije usmjerene protiv institucija. Momenat napada, mjesto i okolnosti govore da nije riječ o nekom lokalnom incidentu, već o institucionalnom upozorenju — upozorenju koje treba prepoznati i reflektovati kroz odgovorne institucije.
Podrška javnosti, solidarnost opozicije i međunarodnih struktura mogu spriječiti daljni pad u autoritarne obrasce. Istraga koja otkrije i kazni organizatore napada ne treba biti politički instrument — nego poruka da nasilje nema mjesto u demokratskoj areni.
