U organizaciji Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata HVO-a Grada Mostara, u gradu na Neretvi svečano je obilježena 33. godišnjica vojnoredarstvene operacije “Lipanjske zore” – historijski ključnog trenutka za Hrvatsko vijeće obrane (HVO) i borbu za oslobađanje doline Neretve tokom ljeta 1992. godine. Ova operacija, sprovedena u jeku rata u Bosni i Hercegovini, ostala je upisana kao jedan od odlučujućih trenutaka otpora protiv agresorskih snaga koje su držale pod okupacijom Mostar i njegovu širu okolicu.
Manifestaciji je prisustvovao politički vrh hrvatskog naroda u BiH, uključujući predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića, koji je u svom govoru istakao značaj Lipanjskih zora za identitet, političku budućnost i jednakopravnost Hrvata u BiH.
– Zato posebna slava svima onima koji su dali svoje živote, kao i onima koji su trajno obilježeni ratnim ranama – kako bismo mi danas mogli biti ovdje. Poruka koju nam šalju Lipanjske zore upravo je ta da politiku hrvatskoga naroda moramo dosljedno provoditi – mirnim putem osigurati potpunu ustavnu jednakopravnost hrvatskoga naroda, gdje god on živio u BiH, poručio je Čović, naglašavajući da se kroz sjećanje na prošlost oblikuje odlučna i mirna borba za politička prava u sadašnjosti.
Zamjenik ministra odbrane BiH Slaven Galić također se obratio prisutnima, prisjećajući se vojnog značaja operacije, kao i herojstva branitelja koji su u junu 1992. godine učestvovali u borbama za oslobođenje Mostara i okolnih područja.
– Svjedoci smo dragocjenosti mira, njega jedino možemo sačuvati u društvu demokracije zapadnog civilizacijskog kruga. Mi mu pripadamo, pripada mu i BiH. Ovakva sjećanja neka budu poticaj na prisjećanje i bilježenje istine o Domovinskom ratu. Žrtva, krv i suze zaslužuju trajni zapis i zahvalu, kazao je Galić.
I dok su govorima dominirale poruke ponosa, zahvalnosti i poziva na očuvanje tekovina Domovinskog rata, pažnju javnosti, naročito u veteranskima i političkim krugovima, ponovo je izazvao jedan neizbježan detalj iz prošlosti – politička i profesionalna uloga Dragana Čovića prije samih “Linjanskih zora”.
Naime, prema riječima Petra Zelenike, bivšeg zapovjednika obrane Mostara, Dragan Čović se samo dva mjeseca prije početka operacije nalazio na “suprotnoj strani”. Kao tadašnji direktor firme “Soko” – vojnog giganta pod ingerencijom Jugoslovenske narodne armije (JNA), Čović je, prema tvrdnjama Zelenike, sarađivao sa JNA i obavještavao ih o situaciji unutar kompanije.
– Javio se 7. aprila 1992. godine, ujutro nakon što je naselje Rodoč bilo blokirano. Tada je prešao na drugu stranu, dobio uniformu i bio raspoređen u logistiku, rekao je Zelenika.
Ova izjava baca dodatnu sjenu na sadašnju ulogu Čovića kao političkog lidera hrvatskog naroda u BiH i jednog od glavnih govornika na događaju koji simbolizira otpor protiv upravo one strukture s kojom je do tada – prema tvrdnjama bivših saboraca – bio povezan.
Dok se Čović danas zalaže za političku stabilnost, ustavnu jednakopravnost i mir, njegovo kretanje između suprotstavljenih strana početkom 1992. godine izaziva nedoumice, pa čak i optužbe za oportunizam i politički pragmatizam u najtežim trenucima borbe. Ipak, za mnoge okupljene na obilježavanju obljetnice, fokus ostaje na herojstvu boraca i značaju same operacije.
“Lipanjske zore” su 1992. godine označile prekretnicu u ratu u Hercegovini. Osim oslobađanja Mostara i doline Neretve, operacija je bila ključna za konsolidaciju snaga HVO-a i formiranje organiziranog otpora, koji je kasnije postao jedan od stubova odbrane hrvatskog naroda u BiH.
Ulice Mostara, preplavljene ratnim veteranima, porodicama poginulih i lokalnim stanovništvom, danas su bile mjesto okupljanja i tihe zahvalnosti. Vijenci, molitve i zastave podsjećale su na one koji su položili živote, ali i na trajnu obavezu prema istini – koliko god ona ponekad bila kompleksna i višeslojna.
U vrijeme kada politička retorika često nadjačava sjećanje, a prošlost se koristi za buduće kampanje, “Lipanjske zore” ostaju više od operacije. One su podsjetnik na cijenu slobode, ali i ogledalo kroz koje se može sagledati mnogo više od vojne pobjede – uključujući i karakter onih koji danas vode narod u miru.
