Administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa predstavila je novu strategiju nacionalne sigurnosti, dokument koji je otvorio brojne rasprave u Evropi, a posebno među državama koje se nalaze na putu ka NATO-u. Ova strategija donosi najdirektnije kritike evropskoj politici do sada, ističući pitanja migracija, demografskih promjena i transformacije unutar Sjevernoatlantskog saveza. Iako Bosna i Hercegovina nije eksplicitno spomenuta, posljedice ovog dokumenta mogle bi biti veoma značajne za državu koja je već godinama u MAP procesu i predala više godišnjih ANP programa.
Za razliku od strategija prethodnih administracija, novi dokument migracije i „civilizacijske promjene“ stavlja u centralni sigurnosni okvir. NATO se u njemu ne opisuje više primarno kao vojni savez, već kao političko-sigurnosna platforma koja može doživjeti velike unutrašnje promjene. U poglavlju o Evropi posebno se naglašava mogućnost da države članice NATO-a u decenijama koje dolaze postanu većinski neevropske, pri čemu se ovaj trend povezuje s migracijama i globalnim demografskim tokovima. Postavlja se ključno pitanje: da li će buduće generacije članica dijeliti vrijednosti na kojima je Savez nastao?
Strategija također nagovještava usporavanje procesa proširenja NATO-a. Iako se ova poruka najdirektnije odnosi na Ukrajinu, ona ima indirektne posljedice i po Bosnu i Hercegovinu. BiH je 2010. dobila MAP, 2018. aktivirala taj proces i u više navrata predala ANP dokumente, ali se napredak u provedbi pokazao nedosljednim i sporim. Posljednji značajniji pomak dogodio se 2019. godine, kada je NATO odobrio početni ANP, nakon čega je dinamika postepeno oslabila.
Ključna razlika sada leži u tome što je Washington godinama bio glavni nosilac NATO agende u BiH — od reforme odbrane, do političkog nadzora procesa približavanja. Nova strategija ukazuje da će američki angažman biti selektivniji i daleko manje intenzivan nego ranije. Time Bosna i Hercegovina ostaje bez najvažnijeg spoljnog oslonca na svom NATO putu.
Slabljenje američke podrške dodatno otvara prostor akterima koji se protive NATO integracijama. Posebno u entitetu Republika Srpska već dugi niz godina dominira retorika vojne neutralnosti, a politički krugovi u RS-u smatraju da BiH ne treba pristupati Alijansi. Paralelno s tim, jača mogućnost utjecaja Rusije, koja se aktivno protivi širenju NATO-a na Balkanu i koristi političke podjele u BiH da oslabi jedinstven pristup sigurnoskim reformama.
U takvim okolnostima MAP proces ulazi u fazu tzv. „tehničkog trajanja“ — formalno ostaje aktivan, ali bez političkog zamaha i stvarnih rezultata. BiH se nalazi između Zapada koji usporava sigurnosni angažman i Rusije koja nastoji proširiti svoj utjecaj, što stvara svojevrsni sigurnosni vakuum.
Postavlja se i pitanje može li Evropska unija preuzeti dio uloge koju Sjedinjene Države tradicionalno imaju u NATO-u. Međutim, EU nema kapacitete ni vojnu infrastrukturu da bude sigurnosni garant, pa njen utjecaj ostaje ograničen. Time perspektiva članstva za BiH ostaje više politička deklaracija nego realan proces.
Nova američka strategija tako označava najneizvjesnije razdoblje za NATO aspiracije BiH u posljednjih gotovo dvadeset godina. U situaciji oslabljenog međunarodnog vodstva, napredak će zavisiti prvenstveno od političke volje unutar zemlje — volje koja već dugo izostaje.
