Bivši predsjednik Lige socijaldemokrata Vojvodine (LSV) Nenad Čanak ocijenio je da je teško očekivati da će aktuelna vlast u Srbiji priznati eventualni izborni poraz, imajući u vidu način na koji, prema njegovim riječima, kontroliše državne institucije i politički sistem.
Gostujući u podcastu Balkan Rules, Čanak je vlast u Srbiji opisao kao apsolutističku, navodeći da nastoji imati kontrolu nad svim nivoima upravljanja, od mjesnih zajednica do državnih institucija.
„Kada je vlast ‘banditska’ kao ova, kada vlada apsolutistički, težeći da kontroliše i najmanju mesnu zajednicu, teško je očekivati da će na bilo kakvim izborima prihvatiti hipotetički izborni poraz“, kazao je Čanak.
Govoreći o studentskom pokretu, naveo je da su studenti nakon tragedije u Novom Sadu pokušali na častan način pokrenuti građane, ali smatra da u Srbiji trenutno postoji više ljudi koji su spremni pokleknuti pred pritiscima, strahom i ucjenama nego onih koji su spremni da se suprotstave postojećem sistemu.
„Nek mi neko objasni, kada u svakoj mesnoj zajednici, svakoj opštini i gradu organizovana kriminalna grupa vrši vlast, da li neko stvarno misli da Aleksandar Vučić može izgubiti izbore“, upitao je Čanak.
Prema njegovom mišljenju, eventualni dolazak međunarodnih posmatrača sam po sebi ne bi riješio problem izbornih uslova, već bi, kako tvrdi, mogao dodatno legitimizirati vlast koja bi nakon izbora nastavila upravljati zemljom.
Čanak je iznio i procjenu da bi Aleksandar Vučić, po uzoru na model vlasti ruskog predsjednika Vladimira Putina, nakon eventualnih izbora mogao preuzeti funkciju predsjednika vlade, odnosno poziciju s najvećim utjecajem na izvršnu vlast.
Govoreći o studentskom pokretu, koji je u početku podržavao, Čanak je kritikovao njegovo kasnije ideološko skretanje udesno. Kao posebno problematičan primjer izdvojio je govor profesora Mila Lompara na studentskom skupu održanom za Vidovdan 2025. godine, ocjenjujući da takav pristup ne može predstavljati ozbiljnu alternativu aktuelnoj vlasti.
„Sve je to beogradsko klupko zmija prema kojem osećam ogromnu odvratnost. Razlike u mišljenju svode se na pitanje: ‘Što ti, a ne ja?’“, zaključio je Čanak.
ČANAK O DODIKU: „PARAZIT KOJI PROIZVODI OSJEĆAJ ZASTRAŠENOSTI“
Posebno zanimljiv dio njegovog dvosatnog razgovora odnosio se na Milorada Dodika, smijenjenog i osuđenog bivšeg predsjednika Republike Srpske.
Čanak je govorio o historijskom razvoju političkih sistema na prostoru bivše Jugoslavije, ali i o odnosu građana prema demokratiji, vlasti i političkim elitama.
- E sad se postavlja pitanje – zašto? Iz jednostavnog razloga što su ovi u Istočnoj Nemačkoj prešli pravo iz Hitlerovog totalitarizma, nacizma, je l’ tako, u Staljinov totalitarizam i nikada nisu imali iskustvo demokratskog društva. A ti sad očekuješ da se na Balkanu nešto promeni bez toga da ti desetine generacija obrazuješ u demokratskom duhu, da ih obrazuješ tako da shvate gde je zlo i da ga vide čim se pojavljuje, a ne kad ti dođe s krvavom kamom u ustima na kućni prag.
Prema Čankovoj ocjeni, upravo zbog takvog historijskog naslijeđa demokratske promjene na Balkanu ne mogu biti jednostavne niti brze.
On je posebno kritikovao način na koji se Dejtonski sporazum posmatra kao trajno rješenje.
- E, to je suština priče i zbog toga Dejtonski sporazum nije mir, nego je Dejtonski sporazum bio prekid rata na način Versajskog ugovora.
Čanak je ipak naglasio da, za razliku od nekih ranijih predviđanja, nije došlo do nastavka sukoba.
- Bogu hvala, nije došlo do drugog poluvremena, kako to neki danas nazivaju, međutim ono stalno visi u vazduhu.
Upravo na toj atmosferi straha i stalnog političkog sukoba, smatra Čanak, pojedini političari grade svoju poziciju.
Kao jedan od takvih primjera naveo je Milorada Dodika.
- I na tom drugom poluvremenu i priči o njemu, ogroman broj tih parazita, kao što je Mile Dodik i ostali, proizvode taj osećaj zastrašenosti stanovništva, netrpeljivosti – govoreći „šta ima Balije da kupuju stanove u Trebinju, u Istočnom Sarajevu“, itd.
Čanak je posebno problematizirao pitanje lobiranja u Washingtonu za nezavisnost Republike Srpske, tvrdeći da se takva politika koristi za održavanje političkih tenzija.
- Ko daje pare za lobiranje u Washingtonu za nezavisnu Republiku Srpsku? Pa Mile Dodik. Zašto? Da bi dizao tenziju i da to bude stalno pitanje.
Prema njegovoj interpretaciji, stalno insistiranje na pitanju opstanka Bosne i Hercegovine skreće pažnju sa ekonomskih i društvenih problema.
- Jer, dok je pitanje hoće li se Bosna raspasti, dotle niko ne pita za korupciju, dotle niko ne pita gde su pare, dotle niko ne pita zašto živimo kao zadnji bednici u zemlji koja bi mogla da bude, u odnosu na druge zemlje, zemlja koja ima i Nobelovca i Oskarovce i štogod hoćeš.
„KAD KRENE BJEŽANIJA“
Čanak smatra da se Bosna i Hercegovina previše dugo nalazi zarobljena u političkim pričama o Dodiku i mogućnosti raspada države.
- Ta ista zemlja ne može da odmakne od toga hoće li Mile Dodik ovo ili će Mile Dodik ono. Jeste vi, bre, ljudi poludeli.
Govoreći o Srbiji, Čanak je iznio sličnu ocjenu, navodeći da se ni ona, prema njegovom mišljenju, nikada nije u potpunosti razvila u organizovanu demokratsku strukturu.
- Nema tu neke velike priče. Isto važi i za Srbiju. Srbija je zemlja koja se nikada nije formirala, u punom smislu te reči, u bilo kakvu organizovanu strukturu koja bi imala ikakve elemente demokratije.
Kao argument za svoju tvrdnju naveo je da su se političke promjene u Srbiji kroz historiju često događale nasilnim putem.
- Jednostavno, smene su uglavnom bile time što se neko ubije – od Aleksandra Obrenovića 1903. i Majskog prevrata, do Zorana Đinđića. Tako su se pravile smene.
Čanak se potom osvrnuo i na masovni odlazak stanovništva iz Srbije, upozoravajući da zemlju, prema njegovim riječima, godišnje napušta oko 45.000 ljudi.
- I sada kada ti shvatiš da je to tako i shvatiš da u tom smislu nema potencijala, tim pre što oko 45.000 ljudi, kako se procenjuje, odlazi godišnje iz Srbije. To su uglavnom ljudi u fertilnom dobu, ljudi obrazovani, ljudi koji mogu da dobiju brzo i lako posao na Zapadu.
Prema njegovoj ocjeni, problem nije samo u broju ljudi koji napuštaju Srbiju, već i u tome što odlaze upravo oni koji imaju potencijal da utiču na društvene promjene.
- I znači tebi je isceđen rezervoar pameti iz Srbije. Ne samo da kažeš da je to 500.000 ljudi, pola miliona ljudi je otišlo. Ne, ne, to nije bilo kojih pola miliona. To je onih pola miliona koji su imali šansu da nešto promene.
Čanak je zatim govorio o migracijama prema Novom Sadu i rastu cijena nekretnina, povezujući taj fenomen s političkim i finansijskim interesima.
- Tih pola miliona je otišlo. A ko je došao? Došli su oni koje, recimo, ovaj sad usisava u ogromnim količinama svake godine. Kada pogledaš koliko se gradi u Novom Sadu, ti vidiš da se bukvalno preseljava kompletno srpstvo u Novi Sad.
Prema njegovim riječima, Novi Sad je postao posebno zanimljiv zbog odnosa političkih i kriminalnih struktura.
- Jer u Beogradu je previše oštra mafija, pa je u Novom Sadu nešto mekše, pa je tu lakša mafija.
Čanak je potom iznio i veoma ozbiljne tvrdnje o kupovini nekretnina i Miloradu Dodiku.
- I ko su ti koji dolaze? To su oni gde Mile Dodik kupuje ovde nekretnine, zato da bi imao, kada krene bežanija iz severoistočne BiH, da ima već ono kao spremno da od toga napravi biznis.
On je pritom ustvrdio da se takve aktivnosti ne mogu, kako smatra, odvijati neprimijećeno.
- Vi stvarno mislite da se to ne zna? Vi stvarno mislite da je neko lud, pa ne vidi šta se događa?
Čanak je rast cijena nekretnina u Novom Sadu povezao i s velikom potražnjom za nekretninama, ali i s mogućim pranjem novca.
- Prvi put u istoriji su cene nekretnina u Novom Sadu, osim Beograda na vodi, stigle cene nekretnina u Beogradu.
Na pitanje zbog čega, prema njegovoj ocjeni, postoji toliko velika potražnja, odgovorio je:
- Zašto? Zašto postoji ogromna potražnja za čim? Za stanom i prostorom? A najveći broj tih stanova je prazan.
Čanak je potom iznio svoju interpretaciju načina na koji se, prema njegovim tvrdnjama, novac može „oprati“ kroz nekretnine.
- Znači, nije to, nego postoji ogromna potražnja za pranjem para. Kako se peru pare? Kupiš nekretnine za pare za koje te niko ne pita za poreklo, time što ćeš plaćati bez računa majstore, ne znam, drvenariju, ovo-ono, drži-ne daj, a onda se uknjižiš kao vlasnik tog stana, pa ga prodaš i to ti legne na račun i ti imaš čiste pare, s kojima onda postupaš kao da si vešt biznismen.
„MILE DODIK, SRBIN NEPOZNATOG PORIJEKLA“
U nastavku razgovora Čanak je iznio i niz oštrih tvrdnji o političkom korištenju nacionalnog identiteta, ali i o ulozi Srpske pravoslavne crkve u društvu.
- Jel neko stvarno misli da smo svi mi blesavi pa ne vidimo šta se događa? Da ne vidimo da je čitava ta priča u stvari pljačka najobičnija…
Povlačeći paralelu s Istočnom Njemačkom, Čanak je govorio o odnosu države, opozicije i vjerskih institucija, nakon čega je iznio veoma teške optužbe na račun SPC-a.
- Ovde je tzv. Srpska pravoslavna crkva, preciznije tzv. Srpska, tzv. pravoslavna, tzv. crkva, jednostavno to je jedna udružena grupa kriminalaca koja je uzurpirala ime jedne istorijske institucije i onda pod okriljem tog imena, koristeći zakon o verskim zajednicama, dosta široko shvatajući ga, se pretvorila u perionicu para, u građevinsku firmu.
Čanak je dalje tvrdio da crkvene strukture imaju značajne prihode i poslovne aktivnosti.
- Onda recimo da je Srpska pravoslavna crkva, da je ta SPC u stvari po prihodu najprofitabilnija grupacija u Srbiji posle naftne industrije, pošto za ove što rade sa praškastim materijalima kolumbijskog porekla nemamo podatke.
U završnici se ponovo vratio na političko značenje pojma „Srbin“, tvrdeći da se nacionalni identitet u političkom diskursu koristi kao sredstvo za provođenje određenog političkog programa.
- Da je Srbin politički projekat i to je suština priviše.
Čanak je u tom kontekstu spomenuo i Aleksandra Vučića i Milorada Dodika.
- I kada god Aca Srbin iz Čipuljića i Mile Dodik nepoznatog porekla govore o Srbima, oni u stvari govore o jednom prvo preciznom političkom programu, a taj program je da „mi uzemo lovu jer smo pametniji, jer ko ima para taj je pametniji“.
Na kraju je iznio i svoju interpretaciju načina na koji se u političkom i društvenom prostoru određuje ko je „pravi“ Srbin.
- Kod nas, Srbin nije onaj za koga se ne može reći da je lopov. Da je sklon nesebičnim osjećanjima prema tuđim materijalnim sredstvima. Nije stvar u tome nego je on u stvari snalažnjiv. Snašao se. Kontroverzni biznismen.
Čanak je razgovor zaključio pitanjem koje, prema njegovom mišljenju, najbolje oslikava takav politički sistem:
- I sada, kako ti možeš biti Srbin ako ne podržavaš Mileta Dodika i Acu Srbina iz Čipuljiića, kazao je Čanak.