Da li znate ko je bila Hind Rajab i kakvu je sudbinu doživjela tokom genocida počinjenog u Gazi?
Hind Rajab bila je šestogodišnja djevojčica koja je, zajedno sa članovima svoje porodice, ostala zarobljena u automobilu okruženom izraelskim tenkovima. Ranjenoj, preplašenoj i napuštenoj, sabijenoj među tijelima ubijenih članova porodice, jedina veza sa svijetom danima joj je bio telefonski poziv u kojem je očajnički molila za pomoć. Pomoć nikada nije stigla. Hind je ubijena. I ne samo ona — ubijeni su i spasioci koji su pokušali doći do nje.
Prije nekoliko dana, na Geteborškom filmskom festivalu, gledao sam potresni film posvećen ovoj djevojčici i hrabrim spasiocima koji su izgubili život na putu humanosti. Njima bi, u znak sjećanja i moralne istine, posthumno trebala biti dodijeljena Nobelova nagrada za mir — jer su ubijeni pokušavajući spasiti dijete.
Film „Hind Rajab – Glas iz Gaze“ donosi snažno i bolno svjedočanstvo o tom zločinu. Kroz autentične snimke, stvarne glasove i rekonstrukciju događaja, film ogoljava brutalnost rata, dehumanizaciju Palestinaca i potpuni slom međunarodnog prava. Ovo nije politička propaganda — ovo je dokument jednog ubijenog djetinjstva i svijeta koji je svjesno okrenuo glavu.
U tom kontekstu, bezobrazne i duboko nemoralne izjave Milorada Dodika nakon sastanka s Benjaminom Netanyahuom, u kojima tvrdi da su „naši neprijatelji ujedno i neprijatelji Izraela“, predstavljaju moralno i političko dno jednog građanina bez ljudskog kompasa. Bosni i Hercegovini ne trebaju takvi „prijatelji“, niti može i smije biti prijatelj s ratnim zločincima poput Netanyahua, čija je politika odgovorna za smrt hiljada civila, među njima i djece poput Hind Rajab.
Dodik je, nažalost, već odavno pokazao da zna kako se dodvoravati ratnim zločincima i autoritarnim liderima, pokušavajući na toj osnovi graditi političku karijeru — karijeru koja je obilježena kriminalom, korupcijom i sistematskim razaranjem institucija Bosne i Hercegovine. Njegovo prizivanje „zajedničkih neprijatelja“ nije ništa drugo do pokušaj dehumanizacije političkih protivnika, po obrascima najopasnijih ideologija prošlog i sadašnjeg vremena.
Bosna i Hercegovina ne smije biti talac takve politike. Naša zemlja zna šta znači biti žrtva. Zna šta znači genocid. Zna kako izgleda kada svijet šuti. Upravo zato ima moralnu obavezu da bude na strani prava, pravde i ljudskog dostojanstva — a ne na strani onih koji ubijaju djecu, žene i starce.
Priča o Hind Rajab nije samo priča o Gazi. To je ogledalo savjesti međunarodne zajednice i test za sve one koji danas govore u ime „prijateljstava“, a sutra će tražiti izgovore.
Historija ne pamti ko je s kim sjedio za stolom.
Pamti ko je šutio dok su djeca umirala.
Edin Osmanč, Banjalučanin iz Švedske
