Bivši premijer Izraela Naftali Benet upozorio je međunarodnu javnost i izraelski politički vrh da Turska pod vodstvom predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana postaje sve ozbiljniji strateški izazov za Izrael.
Prema njegovim riječima, Ankara više nije samo politički ili diplomatski rival, već akter koji pokušava formirati širi regionalni blok koji bi mogao uticati na ravnotežu snaga na Bliskom istoku.
„Turska pod Erdoğanom više nije samo regionalni igrač, već lider novog saveza koji nastoji preokrenuti arapski svijet protiv Izraela“, izjavio je Benet.
Nova regionalna dinamika
Benet smatra da se u regionu pojavljuje nova geopolitička konfiguracija, u kojoj određene zemlje i politički akteri razvijaju bliže veze.
U tom kontekstu posebno je izdvojio:
- Tursku, koja raspolaže velikom vojskom i razvijenom vojnom industrijom
- Katar, koji ima značajan finansijski i diplomatski uticaj u regionu
- Pakistan, jedinu nuklearnu silu u islamskom svijetu
Prema njegovim procjenama, kombinacija političkog, ekonomskog i vojnog uticaja tih zemalja mogla bi predstavljati novi faktor u regionalnim odnosima.
Fokus više nije samo na Iranu
Benet je istakao da je Izrael decenijama najveću sigurnosnu prijetnju posmatrao kroz djelovanje Irana i njegovih saveznika. Međutim, smatra da se sada pojavljuje i druga dimenzija regionalnih izazova.
Prema njegovom mišljenju, Turska koristi svoje članstvo u NATO-u kao politički okvir, dok istovremeno vodi aktivnu i ambicioznu vanjsku politiku na Bliskom istoku i u istočnom Mediteranu.
Vojni potencijal Turske
Turska raspolaže značajnim vojnim kapacitetima, uključujući veliku stajaću vojsku i razvijenu domaću odbrambenu industriju.
Posebnu pažnju privukao je razvoj bespilotnih letjelica Bayraktar, koje su korištene u više savremenih sukoba, uključujući rat u Nagorno-Karabahu i rat u Ukrajini.
Osim toga, Turska ima strateški položaj jer kontroliše moreuze koji povezuju Crno i Sredozemno more, što joj daje dodatni geopolitički značaj.
Potreba za novom strategijom
Benet je zaključio da Izrael mora pažljivo pratiti promjene u regionalnim odnosima i prilagoditi svoju sigurnosnu i diplomatsku strategiju.
Prema njegovim riječima, potencijalno približavanje pojedinih država u regionu moglo bi uticati na geopolitičku ravnotežu Bliskog istoka, zbog čega je važno jačati postojeća partnerstva i razvijati nove saveze.
