Doktor Stanković i okolnosti posljednjih dana
Milomir Stanković, mlad liječnik koji je bio dežuran kraj Titove postelje, kasnije je detaljno opisao Titove zdravstvene probleme, stanje liječenja i krajnje trenutke života maršala. On je objašnjavao kako je, uprkos svim intervencijama, stanje bilo kritično:
- Tito je patilo od brojnih kroničnih bolesti: srčanih problema (visoki krvni pritisak, ateroskleroza), dijabetesa, i slabije cirkulacije.
- Da bi se zaustavilo širenje infekcije uzrokovane gangrenom, u januaru 1980. godine bila je neophodna amputacija njegove lijeve noge. Ta operacija je bila uspješna, ali je uslijedilo pogoršanje općeg zdravstvenog stanja.
- Stanković navodi da se kroz čitavo razdoblje liječenja pristup držao u velikoj tajnosti — injekcije su se donosile u torbicama, dijelove bolničkog osoblja su obaviješteni da se ne žuri kako bi se izbjeglo privlačenje pažnje novinara, a mnogi medicinski detalji su skrivani javnosti.
Kada su izgovorene posljednje riječi
Doktor Stanković kaže da je sjeo kraj Titovog kreveta u jednom od posljednjih dana prije nego što je Tito izgubio sposobnost govora — nego se onesvijestio i ušao u stanje kome. Prigušen glas, ali jasna rečenica: “Šta sve ovo treba da znači.” To su bile riječi koje su, prema Stankovićevom kazivanju, odjeknule među nazočnim ljekarima i pratnjom u sobi, nakon što je postalo očito da medicinska pomoć nije dovoljna da preokrene daljnji tok bolesti.
Tito je, rekao je Stanković, sredinom februara 1980. izgubio sposobnost govora, a tokom posljednjih dana bio je u vještačkoj komi. Njegov život formalno je okončan 4. maja 1980. godine u 15:05 sati — vrijeme kada je već bila konstanta smrtnog ishoda.
Širi značaj svjedočanstva
Ovo svjedočenje otvara više pitanja — ne samo o zdravstvenom stanju Tita, već i o načinu na koji se upravljalo njegovom bolesti i javnim saznanjima:
- Prvo, retrospektivno se postavlja pitanje da li je skrivanje informacija ili prolongiranje određenih medicinskih intervencija (npr. amputacije) utjecalo na kvalitet liječenja i produženje života.
- Drugo, posljednje riječi „Šta sve ovo treba da znači!“ tumače se na više načina: da li je to bio izraz lične refleksije, pokajanja, zbunjenosti nad stanjem vlasti, nad medicinskim obećanjima, ili nad onim što ga je okruživalo — politikom, nasljeđem, bolom.
- Treće, ovo svjedočanstvo doprinosi historijskom pamćenju — daje ljudsku dimenziju osobi koja je bila gotovo mitska figura Jugoslavije. Pokazuje i nemoć politike pred smrću, i kako čak i najveći lideri nisu izvan sudbine tijela i zdravlja.
Analiza redakcije
Ovo svjedočanstvo doktora Stankovića predstavlja važan trenutak za javnu historijografiju — ne radi se samo o senzaciji, nego o pronicanju u ljudske, etičke i medicinske aspekte smrti lika koji je obilježio prošlo stoljeće Balkana.
Posljednje riječi “Šta sve ovo treba da znači” otvaraju više nego što zatvaraju: značenje institucija, odgovornost vlasti, obećanja liječenja, moralne dileme. Ljekar, koji svjedoči, daje buku između onog što je obećano, što je očekivano, i što je realno bilo moguće.
Urednički zaključak je da je važno ovakva svjedočanstva sačuvati, provjeriti i interpretirati oprezno — jer oni imaju snagu da promijene način na koji razumijevamo liderstvo, vlast i odgovornost. A sjećanje javnosti na Tita često je ispunjeno legendama, mitovima i politizacijom — dobro je imati dokumentirane, medicinski utemeljene činjenice koje pružaju bližu sliku stvarnosti.
