Slučaj osuđenog ratnog zločinca Damira Došena ponovo je otvorio pitanje negiranja ratnih zločina i odnosa prema žrtvama u Bosni i Hercegovini, posebno u Prijedoru, gdje su tokom rata 1992. godine počinjeni brojni zločini nad bošnjačkim i hrvatskim stanovništvom.
Došen, koji je pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju priznao krivicu za zločine u logoru Keraterm i zbog toga osuđen na pet godina zatvora, sada je izazvao nove reakcije nakon objava na društvenim mrežama u kojima negira postojanje “bijelih traka” i vrijeđa žrtve.
Posebnu pažnju izaziva činjenica da je tokom izricanja presude 2001. godine javno priznao odgovornost i izrazio kajanje zbog onoga što se događalo u Keratermu. Tada je govorio da se osjeća krivim jer nije više pomagao zatvorenicima i uputio izvinjenje porodicama žrtava. Upravo zbog toga preživjeli logoraši i udruženja žrtava smatraju da današnje negiranje predstavlja dodatno poniženje za preživjele.
Sudski utvrđene činjenice o Prijedoru ostaju nepromijenjene bez obzira na pojedinačne izjave ili pokušaje revizije istorije. Haški tribunal je u više presuda utvrdio postojanje logora Keraterm, sistematsko zlostavljanje nesrpskog stanovništva, kao i praksu obilježavanja kuća bijelim čaršafima i nošenja bijelih traka ili marama među nesrpskim stanovništvom u Prijedoru 1992. godine.
Predstavnici udruženja logoraša upozoravaju da ovakvi istupi nisu izolovan slučaj. Navode da dio osuđenika nakon odslužene kazne pokušava relativizirati ili negirati zločine, često zbog političke ili društvene podrške u lokalnim sredinama. Istovremeno podsjećaju da su mnoga priznanja pred Haškim tribunalom bila dio sporazuma o priznanju krivice koji su donosili blaže kazne.
Cijeli slučaj dodatno je osjetljiv jer se u Bosni i Hercegovini već godinama vode političke i društvene rasprave o negiranju genocida i ratnih zločina, dok žrtve upozoravaju da izostanak sankcija za takve istupe doprinosi produbljivanju podjela i osjećaju nepravde među preživjelima.
