Matijašević je izjavio da je Stanivuković, uprkos zaključcima odbornika, odlučio da posao povjeri hrvatskoj kompaniji „Končar“, dok su ponude domaćih firmi „El promet“ i „ABC Solutions“ iz Banjaluke odbačene kao neprihvatljive, prenosi RTRS.
Prema njegovim riječima, vrijednost posla je sa prvobitno planiranih 13 miliona KM porasla na 35 miliona KM, a dodatni problem, kako je naveo, leži u činjenici da je ugovor dodijeljen firmi u većinskom državnom vlasništvu Republike Hrvatske, koja je imala značajnu ulogu u hrvatskoj vojnoj industriji.
„Končar“ nije običan proizvođač električne opreme — tokom devedesetih godina, njegov sektor „Končar – SUS“ (Specijalni uređaji i sustavi) radio je za potrebe Ministarstva odbrane Republike Hrvatske, proizvodeći različitu vojnu opremu i elektronske komponente, istakao je Matijašević.
On je dodao da je ta oprema korištena tokom ratnih sukoba na prostoru bivše Jugoslavije.
Prema njegovim riječima, Stanivuković je sada budžetska sredstva Banjaluke povjerio firmi koja je nekada bila dio vojne industrije Hrvatske, a danas ima aktivnu saradnju s institucijama NATO-a i Evropske unije.
Matijašević je podsjetio da je „Končar Grupa“ nedavno učestvovala na događaju „Dani hrvatske industrije u Briselu“, koji su organizovali Ministarstvo odbrane, Ministarstvo privrede i Hrvatska privredna komora, gdje je predstavljena NATO savezu i evropskim bezbjednosnim institucijama.
„Taj događaj održan je u sklopu priprema za novi evropski odbrambeni fond od 800 milijardi eura, u kojem Hrvatska planira dodatno ojačati svoju industrijsku saradnju sa Zapadom“, rekao je on.
Kako je istakao, Stanivuković je povjerio veliki posao kompaniji koja ima stratešku ulogu u hrvatskoj vojnoj industriji, što, prema njemu, nije samo ekonomsko, već i moralno i nacionalno pitanje.
„Dok domaće firme gube prilike, a građani se suočavaju s ekonomskim teškoćama, gradska vlast daje desetine miliona firmi koja je proizvodila vojnu opremu tokom ratnih godina. To prevazilazi granice političke odgovornosti“, naglasio je Matijašević.
Dodao je da u gradu koji duguje slobodu žrtvama proteklog rata, ovakav potez ima duboku simboliku.
„Zato ovo pitanje ne smije ostati bez odgovora. Draško Stanivuković treba jasno objasniti građanima Banjaluke – kome i zašto povjerava 35 miliona maraka javnog novca“, zaključio je Matijašević.
