Politički kraj Milorada Dodika: Između mitova o samostalnosti i sudske stvarnosti
Iako je najavljivao osamostaljenje Republike Srpske u roku od 24 časa ukoliko bude osuđen, Milorad Dodik, lider SNSD-a i još uvijek formalni predsjednik entiteta RS, nakon pravosnažne presude Suda BiH od 1. augusta 2025. godine, nije ispunio ni jedno od svojih brojnih političkih obećanja.
Presudom mu je izrečena kazna od godinu dana zatvora (koju može otkupiti novčanom uplatom) te šest godina zabrane obavljanja javne funkcije, čime je faktički politički eliminisan – bar institucionalno. Ipak, Republika Srpska nije postala samostalna država, niti je, uprkos ranijim najavama, došlo do bilo kakvog institucionalnog koraka ka secesiji.
Dodik, poznat po političkim performansima i prijetnjama o otcjepljenju, ovaj put nije ni pokušao pokrenuti najavljene mehanizme, već se na dan presude, prema ocjeni novinara Slobodana Vaskovića, pojavio u javnosti “kao pokisla kokoš – konfuzan, bez plana i strategije”.
Od političkog giganta do lokalnog marginalca
Vasković u svojoj kolumni navodi da je Dodik doživio težak politički debakl, vjerujući da će preko svojih veza izbjeći osuđujuću presudu ili barem obezbijediti vraćanje procesa na početak. Umjesto toga, suočio se s krajem političke karijere na državnom nivou, koji nije bio u stanju da prihvati ni retorički.
– “Samoproglašeni ‘svjetski politički gigant’ konačno je shvatio da je tek ‘provincijska politička kokoš’. U regionalnim okvirima on je velika žaba, a u svjetskim nije ni punoglavac,” piše Vasković, poredeći Dodikovu političku ambiciju sa bajkom o žabi koja je željela da postane bik.
Zabrana izbora? Najava kandidature? Kontradikcije u istom danu
Na istom obraćanju javnosti na dan presude, Dodik je istovremeno rekao da će zabraniti održavanje vanrednih izbora, ali i da će se kandidovati za šest godina, kada mu istekne zabrana. Ta kontradikcija – zabranjivanje izbora i istovremena priprema za njih – prema analitičarima ukazuje na potpuni gubitak političke orijentacije.
Pokušaji formiranja “nacionalnog jedinstva” kroz tzv. “vladu nacionalne kohezije”, prema Vaskoviću, predstavljaju tek dimnu zavjesu, iza koje se krije strah od gubitka kontrole, moći i resursa. Vlada RS je, kako kaže, svedena na “klovnovsku grupu u strahu”, dok je pozivanje na nacionalnu solidarnost “tragikomična farsa”.
Šta dalje za Dodika?
Vasković navodi tri moguća scenarija za Dodika:
Radikalizacija – nastavak izgubljenog političkog rata, bez realne podrške i efekta.
Prihvatanje poraza – povlačenje sa scene, pokušaj konsolidacije SNSD-a, ali uz nove pravosudne prijetnje.
Napustiti BiH – što smatra najbezbolnijom opcijom, iako je Dodik do sada odbijao tu mogućnost zbog lične koristi koju ima kroz kontrolu nad sistemom RS.
- Bez obzira na ishod, jedno je jasno – mit o Dodikovoj političkoj nepobjedivosti je razbijen, a njegova simbolička moć značajno erodirana. Pitanje više nije da li će otići, već kako, kada i pod kojim okolnostima.
- U zemlji duboko opterećenoj etnonacionalnim tenzijama i političkim paralizama, odlazak figure poput Dodika može značiti kraj jedne ere, ali ne nužno i početak nove. Jer BiH, kako god izgledala, i dalje ostaje država – uprkos ambicijama pojedinaca da to ospore.
