Trumpova administracija najavila je povlačenje Sjedinjenih Američkih Država iz 66 međunarodnih organizacija i tijela, pri čemu je gotovo polovina povezana s Ujedinjenim narodima. Riječ je uglavnom o tijelima koja se bave klimatskim promjenama, radnim odnosima, migracijama i drugim globalnim pitanjima, za koja Washington smatra da ne odgovaraju američkim interesima.
Jedan od prvih velikih poteza nakon povratka u Bijelu kuću bio je povlačenje SAD-a iz Pariškog klimatskog sporazuma, što je bio jasan signal novog pristupa globalnoj politici.
Analiza međunarodnih posljedica
Specijalni dopisnik FTV-a Ivica Puljić upozorava da proces povlačenja SAD-a iz međunarodnih organizacija i dalje traje, te da se broj institucija koje bi mogle biti pogođene može dodatno povećati. Prema informacijama iz Bijele kuće, još se razmatraju organizacije “koje nisu u skladu s američkim interesima”.
Puljić posebno ističe da se fokus američke politike ne poklapa uvijek s ključnim interesima Zapadnog Balkana, posebno kada je riječ o međunarodnim pravosudnim institucijama. Među njima, smatra on, Međunarodni rezidualni mehanizam za kaznene sudove – koji je naslijedio funkcije MKSJ-a za bivšu Jugoslaviju i Ruandu – ima poseban značaj za stabilnost regiona, ali ne zauzima prioritetnu poziciju u američkoj politici.
Najveću globalnu pažnju izazvala je odluka o povlačenju iz Okvirne konvencije UN-a o klimatskim promjenama iz 1992. godine. Puljić objašnjava da to znači prestanak formalnog učešća ili finansiranja u obimu koji je američka administracija „zakonski spremna podržati“, što otvara pitanja o budućoj međunarodnoj saradnji u oblasti zaštite klime.
Što se tiče Međunarodnog rezidualnog mehanizma, moguće smanjenje američke podrške može imati konkretne posljedice po njegov budžet i operativne kapacitete. Mehanizam obavlja ključne funkcije koje su prethodno vodili međunarodni sudovi – uključujući vođenje žalbenih postupaka, praćenje slučajeva, zaštitu svjedoka i upravljanje arhivom, podsjeća Puljić.
Američko povlačenje iz regionalnih institucija
Puljić se osvrnuo i na utjecaj ovih trendova u regionalnom kontekstu. Između ostalog, najavljeno je povlačenje SAD-a iz Vijeća za regionalnu saradnju, organizacije sa sjedištem u Sarajevu koja je dugo imala podršku američkih vlasti. Podsjetio je da je ta organizacija nastala krajem 1990-ih kao nasljednica Pakta stabilnosti za jugoistočnu Evropu, uz učešće tadašnjeg predsjednika Billa Clintona.
Kao dodatni primjer promjene u pristupu međunarodnoj politici, Puljić navodi odluku SAD-a o izlasku iz Venecijanske komisije Vijeća Evrope, što je naišlo na iznenađenje i negativne reakcije u dijelu evropske javnosti.
Pravna i geopolitička nesigurnost
Puljić ocjenjuje da se svijet suočava s novom fazom pravne nesigurnosti jer odluke poput povlačenja iz međunarodnih sporazuma stvaraju nejasnoće u globalnom pravnom sistemu. Posebno je istakao da najavljena odluka o izlasku iz klimatskog sporazuma, koji je ratificirao američki Senat, može dovesti do pravnih izazova pred američkim sudovima.
On također smatra da ova politika vodi ka većoj međunarodnoj izolaciji SAD-a i mijenjanju globalnih odnosa moći. Odsustvo američkog angažmana može, po njegovim riječima, stvoriti prostor za zemlje poput Kine i Evropske unije da preuzmu veću ulogu u globalnom upravljanju i donošenju politika. Neki analitičari smatraju da bi takav razvoj otvorio i prostor za utjecaj Rusije u određenim regionalnim pitanjima.
Puljić podsjeća da su reakcije na ove poteze usmjerene i prema mogućim ekonomskim i tehnološkim posljedicama, uključujući i utjecaj na klimatske tehnologije, gdje pojedini kritičari ističu da odluka SAD-a može otvoriti prednost drugim globalnim akterima.
Evropski odgovor
Evropska unija je, uprkos razočaranju odlukama Washingtona, izrazila namjeru da nastavi svoju politiku u oblasti klime i međunarodne saradnje bez odstupanja. EU je jasno poručila da neće odustati od svojih obaveza u projektima zaštite klime i drugih globalnih pitanja čak i bez američkog učešća.
Kraj jedne epizode
Puljić podsjeća da se povlačenje SAD-a iz međunarodnih institucija ne dešava prvi put. Prethodne američke administracije su preduzimale slične korake prema raznim strukturama UN-a i drugim organizacijama, ali trenutni trend ukazuje na dublje preispitivanje uloge SAD-a u globalnim procesima i pitanje kako će se taj položaj reflektirati na međunarodnu arhitekturu moći u budućnosti.
