Ismail Ćidić na konferenciji o miru i sigurnosti: Hrvatski nacionalizam sistematski podriva BiH
Ismail Ćidić, mladi intelektualac iz Bosne i Hercegovine koji trenutno živi u Sjedinjenim Američkim Državama, učestvovao je na konferenciji “Razgovori o miru i sigurnosti na Balkanu”, održanoj povodom 30 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma. Konferenciju je organizovao američki kongresmen Mike Turner, u sklopu proljetnog zasjedanja NATO Parlamentarne skupštine. Među učesnicima su bili brojni sadašnji i bivši američki i međunarodni zvaničnici, profesori, donosioci odluka i tzv. policy influenceri, dok su među govornicima bili šefovi diplomatija, ambasadori, kongresmeni i drugi visoki dužnosnici.
Ćidić je istakao da su zaključci konferencije dodatno osnažili njegov raniji stav:
“Srpski nacionalizam ostaje najveća prijetnja teritorijalnom integritetu BiH, dok hrvatski nacionalizam – konkretno djelovanje HDZ-a iz Mostara i Zagreba – ugrožava ključne interese države, od energetike i finansija do međunarodnih odnosa i društvene kohezije. Dok je protivljenje srpskom nacionalizmu danas politički prihvatljivo i čak popularno, hrvatski nacionalizam – iako manje otvoren, vrlo je agresivan i jednako opasan.”
Revizionistički narativi i pokušaji reinterpretacije historije
Na konferenciji su, prema Ćidićevim riječima, promovisani i narativi koji predstavljaju opasno iskrivljavanje činjenica, među kojima su:
-
Tvrdnje da su Bošnjaci 1995. pristali na raspad BiH, a da ih je Hrvatska “spasila”,
-
Da je operacija “Oluja” spriječila genocid u Bihaću,
-
Da su Hrvati u BiH žrtve najteže diskriminacije,
-
Da Hrvatska nije bila zaraćena strana, već garant Dejtonskog sporazuma i “najveći saveznik” BiH na putu ka NATO-u i EU.
Organizovan pritisak i agresivan nastup hrvatske delegacije
Ćidić ističe da je Ministarstvo vanjskih poslova Hrvatske na konferenciju poslalo brojnu delegaciju predvođenu ministrom Gordanom Grlićem Radmanom, uz bivše ministre Matu Granića i Miomira Žužula, kao i druge članove HDZ-a iz BiH. Prema njegovim riječima, njihovo prisustvo imalo je jasno izražen cilj: promovisanje rigidnih političkih stavova i pokušaj uticaja na tok konferencije kroz otvorene pritiske.
“Na panelu gdje su govorili dr. Jasmin Mujanović i zamjenik ambasadora Ensar Eminović, delegacija Hrvatske – u kojoj je prednjačila Željana Zovko – zauzela je prve redove, dobacivala, snimala i vršila pritisak na govornike. Nakon panela, nastavili su s lobiranjem i verbalnim sukobima.”
Izostanak adekvatne reakcije institucija BiH
Ćidić izražava zabrinutost zbog izostanka organizovanog i zvaničnog odgovora BiH. Osim ministra Elmedina Konakovića, koji je osudio negiranje genocida ali prešutio izjave o širenju modela “dvije škole pod jednim krovom”, te zamjenika ambasadora Eminovića, prisutnost predstavnika BiH bila je minimalna. Kemal Ademović je prisustvovao nekim sesijama, dok su ostali prisutni, kako Ćidić navodi, bili tu u neslužbenom kapacitetu.
Posebno je istakao važnost govora Velme Šarić, koja je među rijetkima temu 30. godišnjice genocida u Srebrenici stavila u prvi plan, te se zahvalio dr. Mujanoviću na argumentovanom odgovoru na revizionističke tvrdnje.
Poziv na odgovornost i strateško djelovanje
“HDZ-u se u BiH kontinuirano ustupaju resursi i uticaj nesrazmjeran njihovom izbornom rezultatu. Istovremeno, šutnja zvaničnih institucija na ozbiljne provokacije i anti-bosanske narative na međunarodnoj sceni je neprihvatljiva. To više nije stvar nesposobnosti – već pitanje stvarnih interesa koje ti ljudi zastupaju.”
Ćidić zaključuje da je borba za istinu o Bosni i Hercegovini odgovornost državnih institucija, a ne pojedinaca:
“Potrebna je jedinstvena, odlučna i strateška borba protiv pokušaja prekrajanja historije – kako od onih van BiH, tako i od onih koji iz institucija biraju da šute. Institucije postoje da štite interese države, a ne da tu obavezu prepuštaju pojedincima koji djeluju bez institucionalne podrške.”
