Miris svježe pečenih kanapea i šum kristalnih čaša bili su znak da je svečana večera započela. Nosila sam tacnu s čašama šampanjca, pazeći da mi ruke ostanu mirne — bila je to još jedna duga smjena u hotelskoj službi i mislila sam da više ništa ne može da me iznenadi. Sve dok nisam podigla pogled prema ulazu.
Tamo je stajao on — moj suprug. U besprekorno krojenom bijelom smokingu, sa osmijehom koji sam nekada poznavala samo ja. Pored njega blistala je mlada u čipkastoj haljini, smješkala se i primala ovacije dok su gosti pljeskali.
Tacna mi je skoro ispala iz ruku. Srce mi je lupalo toliko jako da mi je izgledalo kao da svi u dvorani to čuju. Na trenutak su nam se pogledi sreli i shvatila sam da me je on vidio.
Umjesto da se trgne ili bar spusti pogled, nastavio je da prolazi, ponašajući se kao da me nikada nije sreo. U tom trenutku shvatila sam da ova noć neće proći samo uz posluživanje i napojnice — to je bila noć kada će sve njegove tajne isplivati na površinu.
Pobjegla sam u kuhinju i naslonila se na hladan zid, pokušavajući da dovedem dah u red. Kolegica je primijetila da nisam dobro, ali nisam mogla da izgovorim istinu — glas mi se lomio pri svakom pokušaju.
Vrativši se na podij, kretala sam se poput robota, noseći tanjire i točeći piće. Svaki put kad bih ga vidjela kako pleše sa svojom „mladom“, osjećaj mučnine bi me obuzeo.
Tada me uhvatio kraj šanka i povukao iza stuba. “Anna, molim te, pusti da objasnim,” rekao je tiho.
“Objasni šta? Kako imaš dvije žene? Ili kako si mi prije tri dana poljubio čelo i rekao da ideš na poslovni put?” glas mi je bio oštar.
Pogledao je oko sebe da provjeri gleda li neko, oči mu pune panike. “Nije ono što misliš,” šapnuo je.
“Nije? Jer izgleda kao da se moj muž upravo vjenčao s drugom ženom!”
Njegova usta su se pomjerala, ali riječ nije dolazila. “Molim te,” rekao je na kraju, “samo mi daj priliku da ti sve ispričam, negdje gdje nas niko ne vidi.”
Nisam mu dala tu priliku. “Ne večeras. Idi nazad svojoj mladoj i nastavi da glumiš savršenog muža. Ja ću završiti smjenu i sutra — sutra ćemo vidjeti ko si zapravo.” Ostavila sam ga i vratila se poslu.
Te noći nisam pustila suze. Nisam ni zaspala. Sjedila sam u malom stanu i uporno pretraživala njegov profil na društvenim mrežama, tražeći znakove koje sam možda propustila. Sljedećeg jutra uzela sam slobodan dan i krenula da provjeravam: prvo advokata — da ustanovim pravni okvir našeg braka. Potom sam pregledala zajedničke bankovne račune — tragove novca i neobične transakcije.
Što sam više kopala, to su se kockice slagale: falsificirani putni nalozi, skrivene bankovne transakcije, i zahtjev za razvod koji nikada nije stigao do mene. Nije bilo govora o nesporazumu — bila je to hladna izdaja.
Odlučila sam da mu neću dopustiti da prođe nekažnjeno. Prije nego što završi medeni mjesec, znaće da nisam ona tiha žena koju se može ostaviti u sjeni. Biće to dan kada će mu se svijet srušiti — baš kao što se moj srušio te noći na vjenčanju.
