U izgradnju hidroelektrane na rijeci Lim, na istoku Bosne i Hercegovine, u posljednje četiri godine utrošeno je oko 55 miliona eura javnog novca. Uprkos enormnim sredstvima koja su već isplaćena, fizički radovi na terenu do danas nisu ni otpočeli.
Koncesiju za ovaj energetski projekt još 2012. godine stekao je ruski poslovni čovjek Rashid Sardarov, vlasnik kompanije Comsar Energy RS. Dvije godine potom, Sardarov i tadašnji predsjednik entiteta RS Milorad Dodik zajednički su svečano položili kamen temeljac budućeg postrojenja. Međutim, 2022. godine Vlada entiteta RS bez javnog obrazloženja isplatila je ruskom ulagaču 35 miliona eura kako bi koncesija ponovo prešla u njene ruke.
Novi kamen temeljac postavljen je u julu 2023. godine, a turskoj građevinskoj tvrtki NGA Build uplaćen je avans od 20 miliona eura. No, i taj aranžman ubrzo se raspao — turska kompanija zatražila je od entitetske vlade da se prvobitna projektna dokumentacija u potpunosti izmijeni.
Razlog: raniji projekt predviđao je branu dimenzioniranu za podnošenje slabijih poplava, dok nove tehničke analize nalažu gradnju koja mora izdržati takozvanu 1.000-godišnju vodu, dakle znatno snažniji vodni udar. Turska strana nije pristala preuzeti obavezu izrade potpuno nove dokumentacije niti snositi dodatne troškove, što je dovelo do raskida ugovora.
Na pitanja o tome zašto ovaj sigurnosni propust nije prepoznat na vrijeme, ko za njega odgovara i hoće li projekt ikada biti nastavljan, odgovori nisu stigli. Radio Slobodna Evropa nije dobila reakciju ni od Vlade entiteta RS, ni od nadležnog ministarstva, ni od Elektroprivrede RS kao zvaničnog nositelja projekta.
Propust koji je morao biti uočen ranije
Direktor Elektroprivrede RS Luka Petrović javno je potvrdio da je naknadno ustanovljeno kako je hidroelektrana prvobitno projektirana za takozvanu 500-godišnju vodu. Iz istog preduzeća sada naglašavaju da važeći sigurnosni standardi zahtijevaju otpornost na 1.000-godišnju vodu, što izravno utječe na stabilnost čitavog riječnog sliva.
Takve izmjene podrazumijevaju masivniju branu, pojačane preljevne sustave i dodatne sigurnosne elemente – što automatski generira neplanirane i ogromne finansijske rashode. Ukupna vrijednost projekta procijenjena je na 98 miliona eura, uz planirani instalirani kapacitet od 36,8 megavata. Rukovodstvo turske kompanije nije odgovorilo ni na upite o sudbini isplaćenog avansa.
Ekonomski analitičari i organizacije civilnog društva jednoglasno ocjenjuju da se radi o teškom propustu entitetskih institucija koje nisu na vrijeme provjerile temeljne projektne parametre.
„Nevjerovatno je da se nakon tri godine otkriju problemi u projektiranju. Sve je to moralo biti jasno u trenutku preuzimanja koncesije”, izjavio je ekonomski stručnjak Zoran Pavlović.
Organizacija Transparency International u BiH upozorila je da javnost ni danas ne zna ko je donosio ključne odluke i zbog čega propali projekt nije zaustavljen znatno ranije. Nedostatak transparentnosti, prema njihovoj ocjeni, opravdano budi sumnje u regularnost čitavog procesa.
„Umjesto da se ugovor raskine zbog neispunjavanja obaveza investitora, dovedeni smo pred gotov čin u kojemu se ponovo gubi javni novac. Na naplatu dolazi decenijsko odsustvo strateškog razmišljanja”, izjavio je predstavnik te organizacije Srđan Traljić.
Obrazac koji se ponavlja
Projekt hidroelektrane Mrsovo samo je jedan u nizu spornih poslova kompanije Comsar Energy RS, koja je godinama uživala status strateškog partnera entitetskih vlasti. Prema dostupnim finansijskim izvještajima, za različite koncesije i propale projekte ovog privatnog preduzeća do sada je iz javnih sredstava isplaćeno više od 150 miliona eura.
Rashid Sardarov, milijarder porijeklom iz Dagestana, bh. državljanstvo stekao je 2011. godine odlukom Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, na osobni zahtjev i uz preporuku Vlade entiteta RS, kojom je opisan kao osoba od naročite koristi za državu.
Prvobitno je obećavao ulaganja veća od 500 miliona eura, uključujući izgradnju niza hidroelektrana i novog bloka Termoelektrane Ugljevik. Njegovo ime pojavilo se i u aferi Panama Papers, dokumentima koji otkrivaju kako najimućniji pojedinci prikrivaju kapital kroz offshore strukture.
Sardarov je vlasnik naftne kompanije South-Urals Industrial Company, čija se tržišna vrijednost procjenjuje na više od dvije milijarde dolara.
Uprkos decenijskim obećanjima, termoelektrana nije izgrađena, a entitetske vlasti mu bez ikakvih sankcija godinama pomjeraju zakonske rokove. Situacija je eskalirala kada je utvrđeno da Termoelektrana Ugljevik više ne raspolaže dovoljnim zalihama sirovine za rad, dok se ključno eksploatacijsko polje nalazilo pod koncesijom u rukama vanjskog partnera.
Zbog toga je krajem aprila ove godine Vlada entiteta RS, posredstvom javnog preduzeća Gas RES, donijela odluku o potpunom preuzimanju kompanije Comsar Energy RS, isplaćujući ruskom državljaninu iznos od 120 miliona eura.
„Apsolutno je jasno da za sve te projekte javnosti nisu bile dostupne analize i procjene rizika. Na kraju smo platili stotine miliona maraka firmi koja nije realizovala ništa. Nadležne institucije moraju ispitati odgovornost onih koji su potpisivali takve ugovore, jer dosadašnja praksa pokazuje zabrinjavajući obrazac u kojemu država javnim novcem preuzima propale investicije privatnih aktera”, zaključio je Traljić.
