Gradonačelnik Istočnog Sarajeva Ljubiša Ćosić (SNSD) oglasio se nakon emitovanja priloga Radio-televizije Republike Srpske koji je izazvao burne reakcije javnosti zbog načina na koji je tematizirana kupovina nekretnina u Istočnom Sarajevu od strane Bošnjaka iz Sarajeva. U opširnoj objavi na društvenim mrežama, Ćosić je pokušao obrazložiti svoj stav, naglašavajući da u Bosni i Hercegovini ne bi smjelo postojati zabranjenih tema ako se želi ozbiljno razgovarati o budućnosti zemlje i generacija koje dolaze.
Na početku svoje objave, Ćosić je poručio da potiskivanje određenih društveno osjetljivih pitanja, uz njihovo proglašavanje politički nekorektnim ili opasnim, dugoročno stvara još veće probleme. Prema njegovim riječima, teme koje se guraju pod tepih neminovno se vraćaju u javni prostor, često u radikalnijem i konfliktnijem obliku. Upravo zbog toga, smatra on, o svim pitanjima treba razgovarati otvoreno, bez straha i unaprijed postavljenih etiketa.
Govoreći konkretno o spornom prilogu RTRS-a emitovanom u emisiji „Pečat“, Ćosić tvrdi da se ne radi o nečemu novom, već o fenomenu o kojem se godinama govori u privatnim razgovorima među građanima Istočnog Sarajeva. Dodaje da je svjesno sačekao prve reakcije javnosti prije nego što se oglasio, jer je očekivao snažne, ali često i, kako navodi, zlonamjerne interpretacije. Prema njegovom mišljenju, dio kritika nije bio usmjeren na sadržaj priloga, već na političku i nacionalnu dimenziju koja se automatski pripisuje ovakvim temama.
Ćosić je odbacio optužbe da se radi o šovinističkom ili diskriminatornom pristupu, tvrdeći da u samom prilogu, kao ni u izjavama gostiju, nema poziva na mržnju ili netrpeljivost. On navodi da se radi o „realnom promišljanju“ koje proizlazi iz historijskog iskustva naroda u Bosni i Hercegovini. Posebno ističe da su nacionalni odnosi na ovim prostorima u prošlosti često bili isprepleteni s vjerskim razlikama, što, prema njegovom mišljenju, ne može i ne smije biti ignorisano.
U tom kontekstu, Ćosić se osvrnuo i na različite političke i društvene koncepte koji su kroz historiju pokušavali prevazići nacionalne podjele u BiH – od ideje jedinstvene bosanske nacije, preko koncepta zajedničke države, do politike „bratstva i jedinstva“ iz vremena bivše Jugoslavije. Prema njegovim riječima, rat devedesetih godina pokazao je da ti modeli nisu dali očekivane rezultate, a njihova propast, kako ističe, rezultirala je teškim sukobima, stradanjima i dubokim traumama koje su i danas prisutne.
Govoreći o suživotu, Ćosić naglašava da on, po njegovom mišljenju, u Bosni i Hercegovini nije moguć bez jasno definisanih političkih, nacionalnih i institucionalnih okvira za svaki konstitutivni narod. Smatra da ignorisanje te realnosti vodi ponavljanju istih grešaka, podsjećajući na poznatu misao Alberta Einsteina o ludilu kao ponavljanju istih postupaka uz očekivanje drugačijeg ishoda.
Posebno se osvrnuo na reakcije pojedinaca koji su nakon emitovanja priloga pozvali Bošnjake koji posjeduju nekretnine u Istočnom Sarajevu da prijave prebivalište i aktivno se uključe u politički život tog grada. Takve pozive Ćosić vidi kao svjesnu provokaciju i dodatni pritisak na srpsko stanovništvo, podsjećajući na ratna dešavanja i masovno iseljavanje Srba iz Sarajeva tokom devedesetih godina.
U tom smislu, postavio je i hipotetičko pitanje kako bi, prema njegovom uvjerenju, Sarajevo reagovalo kada bi se u kratkom periodu pojavio veći broj Srba s namjerom političkog organizovanja i utjecaja. Izrazio je sumnju da bi takav scenario bio dočekan s narativom o „bogatstvu različitosti“.
Na kraju, Ćosić zaključuje da Bosni i Hercegovini nedostaje politička zrelost sadašnje generacije. Kao jedini održivi model vidi sistem u kojem svaka konstitutivna nacija ima jasno definisano političko i institucionalno okruženje, uz punu zaštitu prava manjina, dok bi odnosi među narodima bili zasnovani na saradnji, stabilnosti i dobrosusjedstvu.
„Sve ostalo smo već pokušali – i znamo kako se završilo“, poručio je Ćosić u zaključku svoje objave.
