Davor Gjenero, politolog i neovisni analitičar, komentirao je za „Slobodnu Bosnu“ aktuelna previranja u vezi s Naftnom industrijom Srbije, kompanijom s većinskim ruskim kapitalom.
Upozorio je na dvostruku politiku Aleksandra Vučića, navodeći da se građanima nude priče bez stvarnog sadržaja, dok zemlju očekuju teški ekonomski izazovi.
Gjenero smatra da je administracija američkog predsjednika Joea Bidena, uvođenjem sankcija ruskom Gazpromu i njihovom primjenom na NIS, zapravo učinila veliku uslugu Srbiji, pod uvjetom da se zemlja stvarno vidi u okviru europskih integracija, a ne kao produžena ruka Rusije.
Blokada ruskog energetskog sektora u Evropi, prema njegovim riječima, dovela je NIS u poziciju da faktički prestane biti prava energetska kompanija, jer ne istražuje, ne proizvodi i ne prerađuje naftu u punom kapacitetu. Trenutno se oslanja na sirovu naftu koju mu ustupa država Srbija iz rezervi, a prodaju derivata omogućavaju domaće banke i platni promet koji i dalje funkcionira uprkos sankcijama.
Gjenero tvrdi da kompanija koja ne istražuje, ne proizvodi i ne prodaje derivate praktično nema tržišnu vrijednost. Rafinerija postaje samo „hrpa gvožđa“, a benzinske pumpe nekretnine male vrijednosti.
Kao glavni razlog urušavanja vrijednosti NIS-a navodi neadekvatnog većinskog vlasnika, koji nije sposoban organizirati proizvodnju i obezbijediti energetsku stabilnost. Smatra da država u takvim situacijama ima pravo intervenirati i spriječiti potpuni kolaps, te da bi najefikasnije rješenje bio brzi stečaj, nakon kojeg bi se formirala nova kompanija koja bi preuzela operativnu imovinu i omogućila nastavak proizvodnje. Banke bi svoja potraživanja mogle pretvoriti u vlasničke udjele nove firme, dok bi se rusko vlasništvo, kako kaže, vratilo „na početak – u ništa“.
Prema njegovom mišljenju, uz stručnu pomoć SAD-a i EU, takva reorganizacija mogla bi biti provedena u nekoliko sedmica, a nova kompanija bila bi prihvatljiva za evropske i američke partnere.
Podsjetio je i na izjavu predsjednice Evropske komisije Ursule von der Leyen, koja je poručila da Srbija može pristupiti zajedničkom evropskom mehanizmu nabavke plina. Dodao je da Rusija uvjetuje novi plinski ugovor očuvanjem svog vlasništva u NIS-u, što je, prema njegovim riječima, put koji vodi ka likvidaciji kompanije.
Gjenero smatra da Vučić, iako ima „pobjedničke karte“ zahvaljujući ponudi EU i SAD, izbjegava okretanje evropskim integracijama jer bi to značilo kraj autoritarnog modela vlasti. Ovakav sistem, prema njegovom tumačenju, može opstati samo u okviru projekta „ruskog svijeta“.
Rusija, tvrdi on, više nema kapacitete da bude energetski oslonac, već ostaje ekonomski slab akter koji svojim partnerima nudi jedino aparat represije. Odluke srpske vlasti, prema njegovom viđenju, motivirane su interesima režima, ne interesima građana.
Gjenero zaključuje da su priče o prijateljstvu s Rusijom i „uravnoteženoj politici“ samo prazne poruke namijenjene građanima, dok zemlju čekaju teška zima, ekonomski pad i ozbiljna nestašica.
