Ustavni sud BiH objavio potpunu odluku: Lobiranje RS-a u inostranstvu neustavno ako za cilj ima rušenje ustavnog poretka

Ustavni sud Bosne i Hercegovine objavio je potpunu odluku kojom je utvrđeno da lobiranje koje Republika Srpska finansira iz entitetskog budžeta nije u skladu s Ustavom BiH ukoliko se provodi s ciljevima koji su protivni ustavnom poretku države.

Odluka je donesena na 174. plenarnoj sjednici Ustavnog suda BiH, a postupak je pokrenuo zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Denis Zvizdić. U apelaciji su osporavani lobistički ugovori koje Vlada Republike Srpske sklapa s kompanijama u inostranstvu, s posebnim osvrtom na ugovor sa firmom „Dickens and Madson Canada Inc.“

U jednom dijelu tog ugovora kao cilj lobiranja navodi se i „nezavisnost RS-a“, što je bilo jedno od ključnih pitanja koje je Ustavni sud razmatrao.

Ustavni sud: Entiteti imaju pravo na budžet, ali ne i na finansiranje neustavnih ciljeva

Ustavni sud je u odluci naglasio da Republika Srpska, kao entitet, ima ustavni osnov za donošenje vlastitog budžeta. Međutim, samo postojanje prava na budžet ne znači da se sredstva iz tog budžeta mogu koristiti za aktivnosti čiji su ciljevi suprotni Ustavu Bosne i Hercegovine.

Sud je posebno razmatrao pitanje da li su ciljevi koje lobističke kompanije provode u ime i za račun Republike Srpske, a koji se finansiraju iz entitetskih sredstava, u skladu s Ustavom BiH.

Pri tome je podsjetio da svi zakoni, propisi i drugi akti koji se donose na nivou države, entiteta i nižih nivoa vlasti moraju biti usklađeni s Ustavom BiH i odlukama Ustavnog suda.

Lobiranje u BiH nije posebno zakonski uređeno

Ustavni sud se u odluci osvrnuo i na činjenicu da oblast lobiranja u Bosni i Hercegovini nije sistemski uređena posebnim državnim zakonom.

„Ustavni sud zapaža da lobiranje predstavlja organizirano i strukturirano zagovaranje određenih interesa kojim se nastoji utjecati na donosioce odluka u vlasti. Ta aktivnost obuhvata komunikaciju, argumentiranje i prijenos informacija prema tijelima vlasti kako bi se zaštitili interesi onih koji finansiraju lobiranje. Bosna i Hercegovina nema jedinstven državni zakon o lobiranju, niti je ta oblast formalno prepoznata i zakonski uređena na nivou institucija Bosne i Hercegovine. Stoga se lobiranje u Bosni i Hercegovini ne tretira kao zakonska djelatnost. Zbog nedostatka pravnog okvira, u Bosni i Hercegovini ne postoje zvanični registri lobista, niti jasna pravila o tome ko i na koji način može utjecati na donosioce odluka“, navodi se u odluci.

Sud je, međutim, razmatrao konkretne ciljeve lobiranja iz ugovora koje je Vlada Republike Srpske zaključivala s kompanijama u inostranstvu.

„Nezavisnost RS-a“ nije u skladu s Ustavom BiH

Jedno od najvažnijih pitanja odnosilo se na cilj iz ugovora koji govori o „nezavisnosti RS-a“.

Ustavni sud je podsjetio na ustavne odredbe prema kojima Bosna i Hercegovina nastavlja svoje međunarodnopravno postojanje kao država, dok su Republika Srpska i Federacija BiH njeni entiteti.

„Član I/1. Ustava BiH očigledno ustanovljuje činjenicu da jedino Bosna i Hercegovina nastavlja svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu kao država, sa unutrašnjom strukturom modificiranom ovim Ustavom. Zatim član I/3. uspostavlja dva entiteta, Federaciju Bosne i Hercegovine i Republiku Srpsku, kao sastavne dijelove države Bosne i Hercegovine. Nadalje, kao što se može vidjeti, npr. iz člana III/2. Ustava BiH, entiteti su podređeni suverenitetu Bosne i Hercegovine“, navodi se u odluci.

Sud je zaključio da Ustav BiH ne ostavlja prostor za suverenitet entiteta niti za njihovo teritorijalno odvajanje od države.

„Stoga je utvrdio da sva navođenja suvereniteta, državne samostalnosti, stvaranja države, te svestranog i tijesnog povezivanja Republike Srpske s drugim državama srpskog naroda u odredbama Preambule Ustava Republike Srpske krše član I/1. u vezi sa članom I/3. i članom III/2.a) i 5. Ustava Bosne i Hercegovine, koji garantiraju suverenitet, teritorijalni integritet, političku nezavisnost i međunarodni subjektivitet Bosne i Hercegovine“, navodi Ustavni sud.

Sud je također ponovio stav da entiteti nemaju pravo na samoopredjeljenje koje bi omogućilo teritorijalno otcjepljenje.

Sporno i lobiranje za političku podršku Dodiku

Ustavni sud razmatrao je i dio ugovora koji se odnosio na cilj da se „osigurava politička podrška radi konsolidacije i jačanja političke pozicije Republike Srpske na čelu s predsjednikom Miloradom Dodikom“.

U tom kontekstu Sud je podsjetio na ranije odluke institucija BiH u vezi s prestankom Dodikovog mandata na funkciji predsjednika Republike Srpske.

Ustavni sud je naveo da je odluka Suda BiH kojom je Dodiku prestao mandat stupila na snagu 12. juna, dok je ugovor s lobističkom kompanijom potpisan 9. septembra 2025. godine.

Narodna skupština Republike Srpske u odgovoru na apelaciju navela je drugačiji datum prestanka mandata, ali je Ustavni sud takav navod ocijenio suprotnim odlukama institucija BiH.

Osporavanje mandata visokog predstavnika također problematično

Ustavni sud je razmatrao i dio lobističkih aktivnosti koji se odnosio na osporavanje mandata tadašnjeg visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta i nastojanja da se ukinu njegove odluke.

U odluci se podsjeća na raniji stav Suda o ulozi visokog predstavnika i odlukama donesenim u okviru njegovog mandata prema Dejtonskom mirovnom sporazumu.

Iz toga proizlazi da lobiranje čiji je cilj osporavanje odluka institucija Bosne i Hercegovine ili drugih odluka koje su u skladu s ustavnim poretkom BiH može biti problematično s aspekta ustavnosti.

Sporno i lobiranje za ukidanje američkih sankcija

Ustavni sud je razmatrao i cilj koji se odnosio na lobiranje za ukidanje američkih sankcija zvaničnicima koji su bili povezani s organizacijom obilježavanja takozvanog „Dana Republike Srpske“.

Sud je i u ovom dijelu podsjetio na svoju raniju praksu i odluke koje se odnose na obilježavanje 9. januara kao Dana Republike Srpske.

Prema obrazloženju Suda, problem nije samo u činjenici da entitet angažuje lobističku kompaniju u inostranstvu, već u tome šta je cilj takvog lobiranja i da li je taj cilj u skladu s Ustavom BiH, odlukama Ustavnog suda i odlukama institucija Bosne i Hercegovine.

Odluka se ne odnosi samo na jedan ugovor

Ustavni sud je posebno naglasio da se njegovi zaključci ne mogu posmatrati isključivo kroz ugovor sa kompanijom „Dickens and Madson Canada Inc.“.

U odluci se navodi da je Republika Srpska u jednom ugovoru predstavljena kao „strana politička stranka“, dok se istovremeno aktivnosti lobiranja finansiraju iz entitetskog budžeta.

„Ustavni sud također zapaža da se Republika Srpska kao nalogodavac predstavila kao ‘strana politička stranka’, što ukazuje da se ciljevi ‘strane političke stranke’ koji nisu u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine provode i finansiraju iz entitetskih budžetskih sredstava, što dodatno ukazuje na razmjere osporenog djelovanja po ustavni poredak Bosne i Hercegovine“, navodi se u odluci.

Sud je ukazao i na činjenicu da je nakon prvog ugovora zaključen još jedan sličan ugovor u februaru 2026. godine.

„Pored toga, podnosilac zahtjeva je ukazao da je nakon Ugovora zaključen sličan ugovor o lobiranju u februaru 2026. godine, što ukazuje da se radi o kontinuiranim aktivnostima na lobiranju u ime i za račun entiteta Republika Srpska“, navodi Ustavni sud.

Prema zaključku Suda, takve aktivnosti mogu predstavljati ustavni problem ukoliko su njihovi ciljevi suprotni Ustavu Bosne i Hercegovine, odlukama Ustavnog suda ili odlukama institucija BiH.

Odluka tako postavlja jasnu granicu između prava entiteta da raspolaže vlastitim budžetskim sredstvima i ograničenja koja proizlaze iz ustavnog poretka Bosne i Hercegovine. Sama činjenica da Republika Srpska može finansirati određene aktivnosti ne znači da se tim novcem mogu podržavati ciljevi koji podrazumijevaju nezavisnost entiteta, teritorijalno otcjepljenje ili osporavanje ustavnog poretka države.