Projekt Južne gasne interkonekcije, koji bi Bosni i Hercegovini omogućio alternativni pravac snabdijevanja prirodnim gasom, ponovo je u središtu pažnje nakon sastanka održanog u Atini u okviru Partnerstva za transatlantsku energetsku saradnju (P-TEC). Riječ je o strateškoj inicijativi koja okuplja zemlje Evropske unije, države srednje i istočne Evrope te Sjedinjene Američke Države, s ciljem jačanja energetske sigurnosti i smanjenja zavisnosti od ruskih energenata.
Sastanak na visokom nivou
Na marginama konferencije u Atini održan je sastanak federalnog ministra energetike, rudarstva i industrije Vedrana Lakića, hrvatskog ministra privrede Ante Šušnjara, te američkih zvaničnika Chrisa Wrighta (ministra energetike SAD) i Douga Burguma, predsjednika National Energy Dominance Councila.
Sastanku je, putem video-veze, prisustvovao i ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković, što je dodatno naglasilo politički značaj projekta.
Američki interes i geopolitički značaj
U središtu razgovora bio je planirani gasovod Split – Imotski – Zagvozd – Posušje – Mostar – Novi Travnik, dužine oko 180 kilometara. Ovaj projekat bi Bosni i Hercegovini donio prvi alternativni izvor gasa koji ne bi dolazio iz ruskog pravca.
Izvori iz diplomatskih krugova ističu da Washington vidi Južnu interkonekciju kao ključni energetski projekat u regiji, dio šire strategije smanjenja ruskog utjecaja na Balkanu. Uprkos izjavama američkih zvaničnika da se „SAD neće direktno miješati u unutrašnje odnose u BiH“, njihovo aktivno učešće u ovom sastanku pokazuje suprotno – Sjedinjene Države ostaju duboko uključene u energetsku stabilnost regiona.
Političke prepreke u BiH
Implementacija projekta nailazi na unutrašnje političke otpore, posebno zbog stavova HDZ-a BiH i insistiranja predsjednika stranke Dragana Čovića na formiranju novog gasnog preduzeća sa sjedištem u Mostaru. Prema informacijama izvora, Čović je pokušao osigurati podršku Hrvatske i očekuje da bi Zagreb mogao biti posrednik prema američkoj administraciji.
Ipak, Washington se više puta jasno usprotivio stvaranju paralelnih struktura, smatrajući da je BH Gas jedini tehnički i institucionalno osposobljen operator za vođenje projekta. Taj stav dijele i stranke Trojke (SDP, NiP, NS), koje su spremne razgovarati o kadrovskim rješenjima, ali ne i o osnivanju novog preduzeća.
Brzina i pritisak američke administracije
Sjedinjene Države, prema dostupnim informacijama, žele da se projekat realizuje što prije, jer svako kašnjenje povećava zavisnost regije od ruskog gasa i slabi zapadni utjecaj.
Amerikanci zato preferiraju model koji uključuje BH Gas, jer ne zahtijeva nove administrativne barijere niti dodatne političke pregovore.
Šira slika i budući koraci
Južna interkonekcija, vrijedna oko 100 miliona eura, ima i geopolitičku dimenziju. Prema izvorima bliskim američkoj administraciji, Washington se više neće baviti svakim lokalnim pitanjem u BiH, ali će aktivno intervenisati u strateškim oblastima – energetici, sigurnosti i stabilnosti regiona.
Drugim riječima, SAD očekuju da domaće institucije dogovore model saradnje, ali neće ostati po strani ako projekat ponovo zapne zbog političkih kalkulacija.
U konačnici, Južna gasna interkonekcija se smatra testom političke zrelosti Bosne i Hercegovine i njenog kapaciteta da donosi odluke u skladu s vlastitim, ali i širim zapadnim interesima.
