Sukob između Sjedinjene Američke Države, Izrael i Iran prerastao je u jedan od najopasnijih geopolitičkih konflikata posljednjih decenija, a mnogi analitičari upozoravaju da bi posljedice mogle biti dugoročne i globalne. Američki predsjednik Donald Trump na početku operacije poručio je da je cilj svrgavanje iranskog režima, no kako se sukob produbljuje, sve je više pitanja o stvarnim motivima i strategiji ove vojne akcije.
Prema navodima portala Dnevno.hr, operacija nazvana Epic Fury prvobitno je zamišljena kao kratka i odlučna vojna kampanja. Međutim, umjesto brzog ishoda, sukob se pretvorio u neizvjestan rat čiji kraj trenutno nije na vidiku. Istovremeno, sve veći broj analitičara tvrdi da pravi cilj operacije možda nije samo zaustavljanje iranskog nuklearnog programa ili balističkih projektila, već i širi geopolitički obračun s državama poput Rusija i Kina, koje imaju snažne političke i ekonomske veze s Iranom.
U tom kontekstu posebno se spominje energetski faktor, jer Kina veliki dio svojih potreba za naftom podmiruje upravo iz Irana. Zbog toga mnogi stručnjaci smatraju da kontrola energetskih resursa i transportnih ruta predstavlja jednu od ključnih dimenzija sukoba.
Iranski odgovor i regionalna eskalacija
Nakon početnih američko-izraelskih napada, Iran je odgovorio intenzivnim raketnim udarima prema više ciljeva u regionu. Projektili su, prema pojedinim izvještajima, pogodili lokacije u nekoliko zemalja Bliskog istoka, uključujući Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati. Posebno je pogođen finansijski i turistički centar Dubai, dok su sirene za zračnu opasnost gotovo neprekidno aktivne u više gradova.
Istovremeno, humanitarna situacija u Iranu se pogoršava. Gradovi poput Teheran pretrpjeli su značajna razaranja, dok međunarodne organizacije upozoravaju na rast broja civilnih žrtava. Pogođena su stambena naselja, bolnice i ključna infrastruktura. Sukob se proširio i na Liban, gdje su izraelske snage gađale ciljeve povezane s pokretom Hezbollah.
Situaciju dodatno komplikuje činjenica da je vrhovni iranski vođa Ali Khamenei poginuo u prvim danima američko-izraelske vojne operacije, zajedno s više visokih vojnih i političkih dužnosnika. Ipak, očekivani unutrašnji raspad vlasti u Iranu zasad se nije dogodio.
Geopolitička realnost i snaga Irana
Iran je jedna od najvećih država na Bliskom istoku, s oko 93 miliona stanovnika i teritorijom većom od 1,6 miliona kvadratnih kilometara. Njegova veličina i složena geografija predstavljaju značajan izazov za svaku potencijalnu kopnenu invaziju. U poređenju s tim, Izrael je teritorijalno višestruko manji.
Uprkos političkoj izolaciji u regionu, Iran posjeduje snažnu vojnu i sigurnosnu strukturu, posebno kroz Islamic Revolutionary Guard Corps, koja ima dubok utjecaj na politički, vojni i ekonomski sistem države. Upravo zbog toga mnogi analitičari smatraju da bi pokušaj rušenja režima mogao dovesti do dugotrajnog rata iscrpljivanja, sličnog konfliktima u Libija ili Sirija.
Zašto je Trump ljut na Evropu?
Posebne tenzije pojavile su se između Washingtona i evropskih saveznika. Dio evropskih lidera kritizirao je američko-izraelsku vojnu operaciju i pozvao na poštivanje međunarodnog prava.
Spain’s position on Iran is clear — the same stance we have taken on Ukraine & Gaza.
No to breaches of intrl law, which protects us all, especially civilians.
We reject the idea that the world can solve its problems through bombs.
Let us not repeat past mistakes.
NO TO WAR https://t.co/Fkcm4RPo1L
— Embassy of Spain UK (@EmbSpainUK) March 4, 2026
Španski premijer Pedro Sánchez otvoreno je osudio napad na Iran i zabranio korištenje španskih vojnih baza za operacije povezane s ratom. Zbog te odluke američki borbeni avioni napustili su pojedine baze u Španiji.
Predsjednica European Commission Ursula von der Leyen izjavila je da se međunarodni sporovi moraju rješavati kroz međunarodno pravo i diplomaciju, što je u Washingtonu protumačeno kao indirektna kritika američke politike.
Unutar European Union nije postignut ni jedinstven stav. Mađarski premijer Viktor Orbán privremeno je blokirao zajedničku izjavu EU o sukobu, što je dodatno pokazalo podjele među evropskim državama.
Zbog takvih reakcija, Trump je javno izrazio nezadovoljstvo evropskim partnerima, optužujući ih za nedostatak solidarnosti u sigurnosnim pitanjima.
Moguće posljedice za Evropu
Prema pojedinim američkim zvaničnicima, Washington bi mogao razmotriti političke i ekonomske mjere protiv evropskih država koje odbiju podržati američku strategiju. Među mogućim potezima spominju se trgovinske mjere, smanjenje sigurnosne saradnje ili promjene u rasporedu američkih vojnih snaga u Evropi.
Istovremeno, Evropa bi mogla biti jedna od regija koje će najviše osjetiti ekonomske posljedice sukoba. Posebno je osjetljivo pitanje energetike. Zatvaranje Hormuški tjesnac, kroz koji prolazi oko 20 posto svjetske nafte, moglo bi izazvati nagli rast cijena energenata.
Već sada su cijene nafte premašile 80 dolara po barelu, uz procjene da bi mogle dostići i 90 dolara ili više. Uz to, proizvodnja ukapljenog prirodnog plina u Katar privremeno je smanjena, što dodatno utiče na evropsko tržište energije.
Strah od dugotrajnog rata
U političkim krugovima u SAD-u sve se češće povlače paralelne s ratom u Vijetnam, upozoravajući da bi sukob s Iranom mogao prerasti u dugotrajnu i skupu vojnu intervenciju bez jasnog ishoda.
Ankete u SAD-u pokazuju da samo manji dio građana podržava vojnu intervenciju u Iranu, dok mnogi podsjećaju da je Trump tokom predizborne kampanje obećavao da neće pokretati nove ratove.
Uprkos tome, američki predsjednik poručio je da će u ovoj operaciji ići „do kraja“, naglašavajući da želi ostvariti stratešku pobjedu nad iranskim režimom.
Međutim, analitičari upozoravaju da bi sukob koji je započeo kao vojna operacija mogao prerasti u dugotrajan regionalni rat s globalnim ekonomskim i političkim posljedicama.
